Karlo XIV. Ivan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: pravopis
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 50:
}}
 
'''Karlo XIV. Ivan''', pravim imenom '''Jean-Baptiste Bernadotte''' ([[Pau]], [[26. siječnja]] [[1763.]] - [[Stockholm]], [[8. ožujka]] [[1844.]]), [[Francuzi|francuski]] [[maršal]] te prvi [[Popis švedskih vladara|švedski]] i [[Dodatak:Popis norveških vladara|norveški kralj]] (1818.-1844.) iz dinastije [[Bernadotte]] koja je i sada na vlasti u Švedskoj.
 
 
Redak 69:
=== Prijestolonasljednik i regent Švedske ===
 
U trenutku dok su mu život i karijera bili pod upitnikom, Bernadotte je dobio priliku nasljeđivanja [[Švedska|švedskog]] [[prijestolje|prijestolja]]. Godine 1809. [[Popis švedskih vladara|švedski kralj]] [[Gustav IV. Adolf]] (1792.-1809.) iz dinastije [[Holstein-Gottorp]], zbačen je s prijestolja časničkom urotom, zbog neuspjeha u ratu s [[Rusko Carstvo|Rusijom]] i [[Danska|Danskom]], u kojem je izgubio [[Finska|Finsku]]. Naslijedio ga je stric [[Karlo XIII. Švedski|Karlo XIII.]] koji je bio boležljiv i nije imao djece. Švedsko plemstvo izabralo je danskog princa Kristijana Augusta za [[prijestolonasljednik]]a, no on je iznenada umro [[1810.]] godine, što je otvorilo pitanje nasljeđivanja švedskog prijestolja.<ref>[https://www.britannica.com/biography/Charles-XIV-John Karlo XIV. Ivan - Britannica Online]</ref> Šveđani su zatražili Napoleonov savjet, ali kako on nije dao odlučujući odgovor, švedski [[barun]] Carl Otto Mörner okrenuo se Bernadotteu kao novom kandidatu te je stao lobirati za njegov izbor.
 
Švedski parlament izabirao je Bernadotte za [[prijestolonasljednik]]a [[21. kolovoza]] 1810. godine, nakon čega ga je kralj Karlo XIII. posvojio za sina. Uz to, Bernadotte je prihvatio [[luterani|luteranstvo]] i uzeo ime ''Karlo Ivan'' te je postao [[regent]] u ime bolesnog kralja.
Redak 77:
Napoleon je pokušao prisiliti Švedsku da ostane na liniji francuske vanjske politike pa ju je prisilio na objavu rata protiv [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]]. Međutim, obje strane u sukobu držale su se po strani. Švedska se počinje protiviti francuskim pohodima, a Karlo Ivan počinje štititi interese Šveđana te pokušava uspostaviti [[dinastija|dinastičku]] moć u zemlji radeći u njenu korist. Povodom tog cilja, Karlo Ivan je sklopio savez s Rusijom u [[travanj|travnju]] [[1812.]], s Velikom Britanijom, koja mu je garantirala uzdržanost u slučaju švedske okupacije [[Norveška|Norveške]], u [[ožujak|ožujku]] [[1813.]] i s [[Pruska|Pruskom]] u travnju iste godine. Tim činom Karlo Ivan je svrstao Švedsku na stranu protufrancuske koalicije.<ref>[https://www.britannica.com/biography/Charles-XIV-John Karlo XIV. Ivan - Britannica Online]</ref>
 
Ruskom caru [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandar I.]] (1801.-1825.) savjetovao je taktiku povlačenja pred Napoleonom, koja je francuski pohod na Rusiju dovela do katastrofe. Godine 1813. postavio se sa švedskim trupama protiv Napoleona i bio je zapovjednikom jedne od triju vojski koalicije, takozvane ''Sjeverne armije'', koja se sastojala od [[Prusi|Prusa]], [[Rusi|Rusa]] i [[Šveđani|Šveđana]]. Pod njegovim zapovjedništvom imali su uspjeh u bitkama kod Grossbeerena i Dennewitza.
 
Kada je u listopadu 1813. godine došlo do [[Bitka kod Leipziga|bitke kod Leipziga]], u kojoj je oklijevajući sudjelovao, odnio je pobjedu. Nakon Napoleonovog poraza zaratio je protiv Danske, porazio je i prisilio danskog kralja Fridrika VI. na potpisivanje Kielskog sporazuma u [[siječanj|siječnju]] [[1814.]] godine, kojim je Norveška iz danske prešla pod švedsku vlast.
Redak 83:
U daljim ratnim pohodima odbija se boriti na francuskom tlu, iako je car Aleksandar I. u njemu vidio Napoleonovog nasljednika. Neko vrijeme je maštao o tome da nakon svrgnuća Napoleona postane novi francuski kralj, ali nije naišao na podršku takvoj ideji čak ni kod francuskih građana. Tako nije sudjelovao u borbama protiv Napoleona za vrijeme njegove vladavine od 100 dana već umjesto toga provodi ujedinjenje Švedske i Norveške.
 
Za vrijeme [[Bečki kongres|Bečkog kongresa]] (1814.-1815.), [[Austrija]] i francuski [[Burbonci]] bili su neprijateljski postavljeni prema novopećenom švedskom princu te je neko vrijeme postojala opasnost da ga ugrozi sin kralja Gustava IV. Adolfa, koji se nametnuo kao [[pretendent]] na švedsku krunu, no zahvaljujući britanskoj i ruskoj potpori uspio se očuvati na vlasti.
 
=== Kralj Švedske i Norveške ===