Karl Friedrich Schinkel: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 13:
|djela = ''Koncertna dvorana u Berlinu''<br>''Bauakademie''<br>''[[Stari muzej u Berlinu]]''<br>''[[Palača Rosenau]] u Coburgu''<br>
}}
'''Karl Friedrich Schinkel''' (13. ožujka 1781. – 9. listopada 1841), bio je [[Prusija|pruski]] [[romantizam|romantičarski]] [[arhitekt]], [[urbanizam|urbanist]] i slikar koji je također dizajnirao i namještaj i kazališnu scenografiju. Schinkel je bio najistaknutiji predstavnik [[neoklasicizam|neoklasicizma]] i neogotike u [[Njemačka|njemačkoj]] arhitekturi.<ref>http://www.encyclopedia.com/doc/1O2-SchinkelKarlFriedrich.html Karl Friedrich Schinkel</ref>.
 
==Životopis==
 
Schinkel je rođen u [[Neuruppin]] u pruskoj markgrofoviji [[Brandenburg]]. Oca je izgubio kao šestogodišnjak u katastrofalnom gradskom požaru. Postao je učenikom, ali i prijateljem [[Friedrich Gilly|F. Gillyja]] (1772.–1800 – 1800.) i njegova oca, Davida Gillya, u [[Berlin]]u. Nakon studijskog puta u Italiju 1805. god. počeo je zarađivati kao slikar. God. 1816., uredio je scenu za [[Mozart]]ovu operu ''[[Čarobna frula]]''; ova scena prekrivena zvijezdama se i dans često postavlja za ovu operu. Upoznavši slikarstvo [[Caspar David Friedrich|Caspara Davida Friedricha]] 1810. god. u Berlinu, spoznao je kako nikada neće sustići ovog slikara u majstorstvu i odlučio se posvetiti arhitekturi. Nakon Napoleonova poraza, Schinkel je nadgledao Prusku komisiju za izgradnju gdje je utjecao na oblikovanje, tada još uvijek neuglednog Berlina, ali i druge projekte u tada ekspanzionističkom pruskom carstvu od Rhinelanda na zapadu do [[Königsberg]]a na istoku.
 
[[Slika:AltMuseum 1a.jpg|mini|lijevo|250px|<center>Berlinski ''[[Altes Museum]]'' ("Stari muzej")]]
Od 1808. do 1817. god. Schinkel je obnovio [[Dvorac Rosenau u Coburgu]], i to u novom [[neogotika|neogotičkom]] stilu.<ref>'[http://books.google.com/books?id=gIYghIYipC8C&pg=PA64#v=onepage&q=&f=false Coburg: Schloß Rosenau Charles Quest-Ritson, ''Gärten in Deutschland'', str. 64. (njem.)]</ref> Schinkelov stil u arhitekturi je više inspiriran starogrčkom, nego starorimskom arhitekturom, i to zbog pokušaja da se distancira od tada dominantnog rimskog načina gradnje francuskih okupatora. Zbog toga se smatra tvorcem starogrčkog historicističkog stila. Njegove najslavnije građevine su većinom u Berlinu, poput: [[Neue Wache]] (1816.–1818 – 1818.), [[Koncertna dvorana u Berlinu|Schauspielhaus]] (1819.–1821 – 1821.) i [[Altes Museum]] (Stari muzej, [[muzejski otok u Berlinu]], 1823.–1830 – 1830.).
 
Kasnije se potpuno udaljio od neoklasicizma i posvetio neogotičkoj obnovi, što se vidi na njegovoj [[Crkva Friedrichswerder|crkvi Friedrichwerder]] (1824.–1831 – 1831.). Schinkelova [[Bauakademie]] (1832.–1836 – 1836,), njegova nojinovativnija građevina, je nadišla historicističke konvencije i ušla u sferu "modernističke" arhitekture čistih linija, koja će postati dominantna u Njemačkoj tek početkom 20. stoljeća.
 
Schinkel je zaslužan i za razvoj teorije arhitekture, što dokazuju njegovi brojni neizvedeni planovi, kao npr. obnova [[Atenska akropola|Atenske akropole]] u kraljevsku palaču novog [[Povijest Grčke#Grčko Kraljevstvo|Grčkog kraljevstva]] ili palače Orianda na [[Krim]]u, koje je prikazao u svojim djelima ''Sammlung architektonischer Entwürfe'' (1820.–1837 – 1837.) i ''Werke der höheren Baukunst'' (1840.–1842 – 1842.; 1845.–1846 – 1846.). Zaslužan je i za dizaj [[Željezni križ|željeznog križa]], pruski orden koji je kasnije prihvatila i Njemačka.
 
Nažalost nije uspio ostvariti svoj potencijal do kraja, predstavljen brojnim skicama, što zbog francuske okupacije, što zbog svoje prerane smrti.