Karl Friedrich Schinkel: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
|||
Redak 13:
|djela = ''Koncertna dvorana u Berlinu''<br>''Bauakademie''<br>''[[Stari muzej u Berlinu]]''<br>''[[Palača Rosenau]] u Coburgu''<br>
}}
'''Karl Friedrich Schinkel''' (13. ožujka 1781. – 9. listopada 1841), bio je [[Prusija|pruski]] [[romantizam|romantičarski]] [[arhitekt]], [[urbanizam|urbanist]] i slikar koji je također dizajnirao i namještaj i kazališnu scenografiju. Schinkel je bio najistaknutiji predstavnik [[neoklasicizam|neoklasicizma]] i neogotike u [[Njemačka|njemačkoj]] arhitekturi.<ref>http://www.encyclopedia.com/doc/1O2-SchinkelKarlFriedrich.html Karl Friedrich Schinkel</ref>
==Životopis==
Schinkel je rođen u [[Neuruppin]] u pruskoj markgrofoviji [[Brandenburg]]. Oca je izgubio kao šestogodišnjak u katastrofalnom gradskom požaru. Postao je učenikom, ali i prijateljem [[Friedrich Gilly|F. Gillyja]] (1772.
[[Slika:AltMuseum 1a.jpg|mini|lijevo|250px|<center>Berlinski ''[[Altes Museum]]'' ("Stari muzej")]]
Od 1808. do 1817. god. Schinkel je obnovio [[Dvorac Rosenau u Coburgu]], i to u novom [[neogotika|neogotičkom]] stilu.<ref>'[http://books.google.com/books?id=gIYghIYipC8C&pg=PA64#v=onepage&q=&f=false Coburg: Schloß Rosenau Charles Quest-Ritson, ''Gärten in Deutschland'', str. 64. (njem.)]</ref> Schinkelov stil u arhitekturi je više inspiriran starogrčkom, nego starorimskom arhitekturom, i to zbog pokušaja da se distancira od tada dominantnog rimskog načina gradnje francuskih okupatora. Zbog toga se smatra tvorcem starogrčkog historicističkog stila. Njegove najslavnije građevine su većinom u Berlinu, poput: [[Neue Wache]] (1816.
Kasnije se potpuno udaljio od neoklasicizma i posvetio neogotičkoj obnovi, što se vidi na njegovoj
Schinkel je zaslužan i za razvoj teorije arhitekture, što dokazuju njegovi brojni neizvedeni planovi, kao npr. obnova [[Atenska akropola|Atenske akropole]] u kraljevsku palaču novog [[Povijest Grčke#Grčko Kraljevstvo|Grčkog kraljevstva]] ili palače Orianda na [[Krim]]u, koje je prikazao u svojim djelima ''Sammlung architektonischer Entwürfe'' (1820.
Nažalost nije uspio ostvariti svoj potencijal do kraja, predstavljen brojnim skicama, što zbog francuske okupacije, što zbog svoje prerane smrti.
|