Jugoslavenska ratna mornarica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8
RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 28:
Moć JRM je povećana tijekom 1960-ih kada je iz [[SSSR]]-a dopremljeno deset raketnih čamaca [[Raketni čamci klase Osa|klase Osa-I]] i četiri torpedna čamca [[Torpedni brodovi klase Shershen|klase Shershen]]. Za Shershene je kasnije dobivena i licenca tako da je u Jugoslaviji izrađeno još 11 brodova.
[[1980.]] i [[1982.]] iz SSSR-a su dostavljene dvije raketne [[fregate klase Koni]] pritom dobivši nazive [[VPBR-31 Split]] i VPRB-32 Koper (VPBR = Veliki Patrolni BRod). [[1988.]] na osnovu klase Koni, u Kraljevici su izrađene dvije domaće [[Raketne fregate klase Kotor|fregate klase Kotor]]: VPBR-33 Kotor ([[1986.]]) i VPBR-34 Pula ([[1988.]]). Još tijekom 1960-ih SFRJ je razvila mogućnost izrade domaćih podmornica. [[1990.]] glavna napadačka podmornica je bila [[Podmornice klase Sava|klasa Sava]] koja je bila naoružana sa šest torpednih cijevi promjera 533 mm (u službu ušla [[1978.]]), a ranije tijekom kasnih 1960-ih u službu su ušle i tri manje [[podmornice klase Heroj]] koje su bile naoružane s četiri torpedne cijevi. Tada već zastarjele, dvije [[podmornice klase Sutjeska]] su uglavnom korištene za potrebe obuke mornara te su na početku 1980-ih povučene. Zadnja izrađena klasa podmornica su diverzantske [[podmornice klase Una]] sa šest napravljenih plovila a korištene su za prijevoz diverzanata i minopolaganje unutar neprijateljskog područja. U to vrijeme je izrađena i mokra [[ronilica R-2 Mala]] koje su korištene za podvodne radove i za potrebe specijalnih postrojbi.
 
Od brodova za izvođenje brzih raketnih napada, osim sovjetskih Osa I, JRM je raspolagala sa šest raketnih topovnjača (RTOP) klase 401 (Končar). Izrađene su na temelju švedskog dizajna a bile su naoružane s dvije [[P-15 Termit|P-15]] rakete i Bofors topovima za protuzračnu obranu. Patrolni brodovi su uglavnom korišteni za ophodnju granica te protupodmorničku borbu. U trenutku raspada SFRJ najnoviji ophodni brodovi su bili [[Ophodni brodovi klase Mirna|klase Mirna]] s 11 izrađenih plovila, ranije tijekom 1960-ih je izrađeno i pet brodova klase C-80, a u službi su bili i protupodmornički brodovi klase Kraljevica.
 
JRM je raspolaga s flotom [[minolovac|minolovaca]]a koja je za ono vrijeme smatrana adekvatnom. Korišteni su minolovci klase Vukov Klanac te određen broj drugih brodova koji su mahom izrađivani na stranim dizajnima. U skladu s ondašnjom doktrinom JRM je tijekom 1980-ih koristila veći broj desantno-jurišnih čamaca (DJČ) koji su trebali osigurati dobru povezanost s otocima. <br>
 
Obalne bitinice su bile opremljene [[raketa]]ma zemlja-zemlja i topovima. Raketni sustavi su uključivali mobilni sustav Rubež i jugoslavenski BROM. Topnički sustavi su bili raznolikih izvora. Korišteno je preko 400 88 mm, 122 mm, 130 mm i 152 mm topova koji su nabavljeni iz SSSR-a, SAD-a, poslijeratne Njemačke i iz domaćih tvornica.
Redak 38:
 
== Organizacija ==
Cijela obala SFR Jugoslavije je bila dio zone kojoj je zapovjedno središte bilo u [[Split]]u. Ta zona je još bila podijeljena na tri manja mornarička distrikta i riječnu flotu. Velike mornaričke baze su bile smještene u Splitu, [[Šibenik]]u, [[Pula|Puli]], [[Ploče|Pločama]] i [[Kotor]]u a za riječnu flotilu glavna luka je bio [[Novi Sad]] na [[Dunav]]u. Flota je bila podijeljena u raketne, torpedne i patrolne brigade, podmorničarsku diviziju i flotile minolovaca. JRM je imala i potporu jedne eskadrile protupodmorničkih [[helikopter]]a za djelovanje u obalnim područjima. Središte joj je bilo u Divuljama a bila je opremljena sovjetskim [[Ka-25]], [[Ka-27|Ka-28]] i [[Mi-8]] te domaće izrađenim [[Aérospatiale Gazelle|Gazellama]].<br>
 
Članovi 12. Mornaričke Pješadijske Brigade su bili marinci jugoslavenske ratne mornarice a formalno su prestali postojati [[4. veljače]] [[2003.]] kada su uključeni u mornaricu [[Srbija i Crna Gora|Srbije i Crne Gore]]. Prvobitno sjedište 12. brigade je bilo u Splitu, no kasnije je premješteno u Kotor. Sastojala se od 900 do 2000 vojnika koji su bili raspoređeni u dva do tri bataljuna. Kako se radilo o višenacionalnoj skupini, početkom sukoba na području SFRJ brigada se raspala te je vrlo malo sudjelovala u borbi. Najveći ostaci brigade su s vremenom prešli u Crnu Goru.
Redak 47:
U studenom 1991. na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila Jugoslavenska ratna mornarica i važila je opća zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjedalmatinskom području tu zadaću je provodila '''Taktička grupa (TG) "Kaštela"''' koja je, uz veliki patrolni brod (VPBR-31 "Split"), imala i dvije raketne topovnjače (RTOP-401 i 403), raketni čamac (RČ-306), torpedni čamac (TČ-220) te jedan patrolni čamac (PČ-176) i bila je apsolutni gospodar situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo velik. S [[otok]]a su vraćani čamci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabranjeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svemu onome što je moglo prevoziti ljude. Ploviti je mogao samo onaj koji je imao dopuštenje vojnih vlasti, a to je značilo da se prevozi nešto za njihove potrebe.
 
[[14. studenog]] diverzanti [[Hrvatska ratna mornarica|Hrvatske ratne mornarice]] (HRM) su priručnim daljinski navođenim torpedom pogodili i teško oštetili patrolni čamac [[PČ-176 Mukos]] koji je JRM napustila. Taj je brod kasnije otegljen u remontno brodogradilište u [[Šibenik|Šibeniku]]u gdje je ubrzo popravljen i uveden u operativnu uporabu. Danas plovi u sastavu 1. divizije [[Obalna straža Republike Hrvatske|Obalne straže]] pod oznakom OB-02 i nosi ime "Šolta".
 
[[15. studenog]] u 6.42 sati sas [[VPBR-31 Split|VPBRa-31 Split]] je otvorena paljba po gradu [[Split]]u - gradu po kojem je dobio ime.<ref name="index">{{cite web |url=http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=396559 |title=Kapetan Brčić: Moj brod nije pucao na EU promatrače, ispalili smo granate upozorenja |date=27. srpnja 2008. |publisher=[[Hrvatski internetski portali#I |Index.hr]] |website=www.index.hr |accessdate=15. ožujka 2009.}}</ref> Nakon toga, cijela taktička grupa Kaštela je otvorila paljbu po [[Split]]u, [[Brač]]u i [[Šolta|Šolti]]. Uslijedio je i odgovor [[Hrvatska ratna mornarica|HRM-a]] koja je sa svojih topničkih bitnica otvorilo paljbu po brodovima JRM-a. Djelovanjem topničkih bitnica [[Hrvatska ratna mornarica|HRM-a]] brodovi JRM su bili prisiljeni na povlačenje. U pomoć su bila poslana tri zrakoplova tipa "Jastreb". Međutim, djelovanjem protuzračne obrane s otoka [[Brač]]a oborena su dva zrakoplova i tako je onemogućeno njihovo djelovanje. Ovaj pomorski boj je poznat kao ''"[[Boj u Splitskom kanalu]]"''.
 
Nakon boja u [[Splitski kanal|Splitskom kanalu]] TG "Vis" koja je operirala južno od [[Splitska vrata|Splitskih vrata]] povukla se u uvalu luke [[Vis]], a TG "Kaštela" se, u svom povlačenju prema [[Neretvanski kanal|Neretvanskom kanalu]], sastala u popodnevnim satima [[15. studenog]] 1991. godine s TG "Ploče" sastava tri minolovca (M-143 "Olib", M-144 "Iž" i M-153 "Blitvenica").<ref>''[[m:w:en:Jane's Fighting Ships|Jane's Fighting Ships]]'', Sampson Low, Marston and Co., London, 1992., str. 822.</ref><!-- [Pp.Oznaka za minolovac je M ne ML i 143 je "Olib" ne M 144, jer sam bio na njemu 87/88'] Imam slike,Engl.klasa Sirius,lipi brodovi. R.Sasso]M 143 je jedini potopljen od HV ili HRM-a.hvala RS-->
 
Obalne topničke bitnice [[Hrvatska ratna mornarica|HRM-a]] s [[Pelješac|Pelješca]] i [[Korčula|Korčule]] su u prijepodnevnim satima [[16. studenog]] 1991. godine otvorile vatru po dijelovima TG "Kaštela" i TG "Ploče". Došlo je do izmjene vatre, uslijedzbog čega je oštećeno nekoliko brodova JRM-a, pri čemu je minolovac ML-144 bio primoran nasukati se u hvarskoj uvali Torac, a ML- 143 je potonuo kod otoka [[Šćedro]]. Taj boj je poznat kao ''"[[Boj u Korčulanskom kanalu]]"''. Ostali brodovi su se povukli na otok [[Vis]].
 
==Poveznice==