Johannes Brahms: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 15:
|djela=''II. simfonija'' <br> ''III. simfonija'' <br> ''IV. simfonija'' <br> ''Koncert za klavir i orkestar br.2'' <br> ''Koncert za violinu i orkestar"'' <br> ''Koncert za violinu, violončelo i orkestar'' <br> ''Njemački rekvijem'' <br> ''Akademska svečana uvertira'' <br> ''Tragična uvertira'' <br> ''Mađarski plesovi''
|}}
'''Johannes Brahms''' ([[Hamburg]], [[7. svibnja]] [[1833.]] - [[Beč]], [[3. travnja]] [[1897.]]), [[Njemačka|njemački]] [[skladatelj]].
 
Sin kontrabasista i krojačice, koji su u Hamburgu uspjeli osigurati prosperitetan život. Nakon što je započeo karijeru u Hamburgu i [[Düsseldorf|Düsseldorfu]]u, od 1863. godine živi i djeluje u [[Beč|Beču]]u. Postigao je veliku slavu kao skladatelj u tradiciji klasične glazbe, koji je podosta motiva uzimao iz narodne glazbe [[Mađarska|Mađarske]] i sjeverne [[Njemačka|Njemačke]]. Do danas je vrlo izvođen, te mnoge njegove teme predstavljaju općepoznata mjesta u glazbenoj kulturi zapadnog svijeta.
 
== Život i djelo ==
Redak 24:
Godine 1850. upoznaje se s Mađarskom glazbom: violinist Ede Reményi (1828. – 1898.) ga upoznaje s [[čardašom|čardašem]], koji će u budućnosti izvoditi i sam Brahms, prateći na pijanu Reményjeve javne nastupe.
 
1853. Reményi predstavlja 20-godišnjeg Brahmsa mađarskom violinistu i skladatelju Józsefu Joachimu (1831. – 1907.), s kojim će Brahms poslije blisko surađivati čitav život. Iste godine upoznaje slavnog skladatelja [[Robert Schuman|Roberta Schumanna]] (1810. – 1856.), koji potom u časopisu ''Neue Zeitschrift für Musik'' predstavlja Brahmsa kao mladog izuzetno nadarenog skladatelja. Brahms uvelike pomaže Robertu i njegovoj ženi [[Clara Schumann|Clari Schumann]] (1819. – 1896.) u zadnjim godinama Schumannova života: nastanio se u njihovom gradu [[Düsseldorf|Düsseldorfu]]u i pomagao u raznim stvarima. I nakon smrti R. Schumanna, nastavio je doživotno prijateljstvo s [[Clara Schumann|Clarom Schumann]] – također skladateljicom i jednom od najslavnijih pijanistica [[Romantizam|romantizma]] – s kojom je izgleda bio u platonskom odnosu; u svakom je slučaju ona za njega predstavljala idealnu žensku figuru. Clara je znatno pomogla Brahmsovoj karijeri, svirajući njegova djela na svojim koncertima.
 
Krajem 1862. godine Brahms po prvi put dolazi u Beč, gdje se brzo upoznaje s mnogim istaknutim glazbenicima, među kojima su bili Joseph Hellmesberger, predstojnik studija violine na Bečkom konzervatoriju, te Julius Epstein, predstojnik studija glasovira na istom konzervatoriju. Već u siječnju 1863. godine dobiva namještenje kao dirigent ''Vienna Singakademie''. Brahms uspješno radi kao dirigent i skladatelj, a od 1872. do 1875. direktor je koncerata u bečkom ''Gesellschaft der Musikfreunde''. Visoko je cijenjen te dobiva razna glazbena priznanja i državna odlikovanja, a član je i povjerenstava koji ocjenjuju i nagrađuju druge glazbenike. Približno od 1876. godine svjetski je slavan: jedan od naslavnijih skladatelja svojega vremena.
Redak 41:
* Serenada br.2 u A-duru op.16 (1860.)
* Varijacije na Haydnovu temu u Es-duru op.56a (1874.)
* 21 mađarski ples (za klavir; br.1, br.3 i br.10 je Brahms orkestrirao 1874. i 1876.)
* I. simfonija u c-molu op.68 (1876.)
* II. simfonija u D-duru op.73 (1877.)