Jeanne Moreau: razlika između inačica

Rođena je u Parizu u obitelji francusko-[[Engleska|englesko]]-[[Irska|irskog]] porijekla. Majka, engleskinja rodom iz Lancashirea, bila je plesačica u Folies Bergereu. U mladosti studira na pariškom konzervatoriju. [[1947.]] debitira u kazalištu na [[Avignon|Avignonskom]]skom festivalu, te je već u svojim dvadesetima jedna je od vodećih glumica u [[Comédie-Française]]. Nakon [[1951.]] glumi epizodne uloge na filmu, i krajem [[1950-ih]] surađuje s renomiranim redateljima, posebno s [[Louis Malle|Louisom Malleom]] u filmovima ''Dizalo za stratište'' (1958.) i ''Les Amants'' (1959.), nakon čega ju mediji proglašavaju novom [[Brigitte Bardot]]. Zahvaljujući postignutom uspjehu idućih godina surađuje s nizom redatelja [[Francuski novi val|francuskog novog vala]], kao [[François Truffaut|Françoisom Truffautom]] u filmu ''Jules i Jim'' (1962.), koji se smatra jednom od njenih najznačajnijih uloga.

Ističu se također i uloge u filmovima ''Noć'' (1961.) [[Michelangelo Antonioni|Michelangela Antonionija]], ''Falstaff'' (1965.) [[Orson Welles|Orsona Wellesa]], ''Dnevnik jedne sobarice'' (1964.) [[Luis Buñuel|Luisa Buñuela]], ''Posljednji tajkun'' (1976.) [[Elia Kazan|Elie Kazana]], ''Querelle'' [[Rainer Werner Fassbinder|Rainera Wernera Fassbindera]] i ''Do kraja svijeta'' (1991.) [[Wim Wenders|Wima Wendersa]]. Osim glumom, na filmu se bavi i režijom, produkcijom i pisanjem scenarija. Kao glazbenica objavila je nekoliko albuma, te je jednom nastupila zajedno s [[Frank Sinatra|Frankom Sinatrom]] na pozornici ''Carnegie Halla'' u [[New York|New Yorku]]u.