Jadviga Anžuvinska: razlika između inačica

'''Jadviga Anžuvinska''' (''Hedviga''; [[Budim]], između [[3. listopada]] [[1373.]] i [[18. veljače]] [[1374.]] -– [[Krakov]], [[17. srpnja]] [[1399.]]), poljsko-litavska kraljica i katolička svetica.

Ludovik I. je umro [[1382.]] godine, pa prijestolje naslijedila njegova najstarija preživjela kćerka, Jadvigina starija sestra Marija, a [[regent]]om je proglašena njena majka Elizabeta. U Poljskoj plemstvo nije željelo da se nastavi [[personalna unija]] sas Ugarskom, a nisu željeli ni Marijinog zaručnika za suvladara. Protjerali su Mariju i Žigmunda iz Poljske, a za vladaricu su odabrali Jadvigu. Elizabeta Kotromanić, koja je bila Marijin regent, nije prihvaćala zahtjeve poljskog plemstva. Nakon dugih pregovora i građanskog rata [[1383.]] godine u Velikoj Poljskoj, Elizabeta je popustila i dopustila je desetogodišnjoj Jadvigi da ode u Poljsku. Jedini rođak kojeg je Jadviga imala u Poljskoj bio je njen ujak Vladislav, dok je ostatak obitelji ostao u Ugarskoj.

[[Litva]] je potpisala sas Poljskom [[1385.]] godine savez. Po tom sporazumu Litva i Poljska se ujedinjuju pod zajedničkom krunom tako što veliki knez Litve, [[Vladislav II. Jagelović, poljski kralj|Vladislav II.]], ženi Jadvigu i postaje katolik. Vjenčali su se u svibnju [[1385.]] godine, nakon čega je Vladislav II. proglašen ''[[iure uxoris]]'' kraljem Poljske.

Kao vladarica Jadviga je imala malo udjela u pravoj vlasti iako je bila angažirana u političkom, diplomatskom i kulturnom životu. Vodila je diplomatsku korespodenciju sas Teutonskim vitezovima. Uspješno je organizirala povratak dijelova Galicije [[1387.]] godine, koji su prilikom diobe ostali u mađarskim rukama. Kako je bila izuzetno dobro obrazovana i naučila nekoliko jezika, prevela je mnoge knjige sas latinskog na poljski. Osnovala je mnoge bolnice. Osnovala je i biskupiju u Vilniusu. Svojim donacijama, skupljenim od prodaje vlastitog nakita i kraljevskih obilježja, je mnogo pomogla Sveučilištu u Krakovu.