Jacques Lacan: razlika između inačica

'''Jacques Marie Émile Lacan''' ([[Pariz]], [[13. travnja]] [[1901.]] -– Pariz, [[9. rujna]] [[1981.]]), francuski [[psihoanaliza|psihoanalitičar]] i [[Psihijatrija|psihijatar]]. Dao je značajan doprinos psihoanalizi i filozofiji te je nazivan najkontroverznijim psihoanalitičarem nakon [[Sigmund Freud|Freuda]]. Od 1953. do 1980., u Parizu je održavao godišnje seminare koji su 1960-ih i 1970-ih godina utjecali na francuske intelektualce, naročito na [[Poststrukturalizam|poststrukturaliste]]. Radeći interdisciplinarno i na tragu Freuda, bavio se pitanjima [[Nesvjesno|nesvjesnognesvjesno]]g, [[strah od kastracije|straha od kastracije]], [[ego|ega]], identifikacije i jezika kao subjektivne percepcije. Lacanove ideje su značajno utjecale na kritičku teoriju [[Frankfurtska škola|Frankfurtske škole]], [[teorija književnosti|teoriju književnosti]], francusku filozofiju 20. stoljeća, [[sociologija|sociologiju]], [[feministička teorija|feminističku teoriju]] i kliničku psihoanalizu.

Diplomirao je medicinu, a specijalizirao neurologiju i psihijatriju.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35016 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Lacan, Jacques''] (pristupljeno 15. prosinca 2017.)</ref> Prve tekstove objavljuje već kasnih 1920-ih, tijekom studija psihijatrije. Doktorira 1932. tezom o paranoidnoj psihozi u relacijama s ličnosti (''De la psychose paranoïaque dans ses rapports avec la personnalité''). Ključno za njegovo formiranje kao interdisciplinarnog mislioca je razdoblje 1930-ih. U to vrijeme puno piše i objavljuje, kreće se u krugu pariških [[Nadrealizam|nadrealista]] i [[Dadaizam|dadaista]], počinje učiti praktičnu psihoanalizu uz [[Rudolph Lowenstein|Rudolpha Lowensteina]] (kojega je licencirao Freud), pohađa seminare o [[Hegel|Hegelovoj]]ovoj [[Fenomenologija duha|Fenomenologiji duha]] i prvi put predstavlja teoriju stadija zrcala na međunarodnoj konferenciji društva psihoanalitičara (Marienbad, 1936). Raznoliki interesi iz područja psihoanalize, psihijatrije, filozofije, umjetnosti i književnosti odredili su kasniji Lacanov intelektualni put.<ref>[https://plato.stanford.edu/archives/win2016/entries/lacan/ Johnston, Adrian, ''Jacques Lacan'', The Stanford Encyclopedia of Philosophy, Winter 2016 Edition, Edward N. Zalta (ur.)] (pristupljeno 15. prosinca 2017.)</ref>