IFOR: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 1:
[[File:BTR-80 and Bradley.jpg|thumb|300px|Ruski i američki vojnici u zajedničkoj ophodnji kod [[Zvornik
Snage IFOR-a su bile dosta snažne, te su imale do 60.000 pripadnika. Među njima su kao najznačajniji garant provedbe trajnog mira bili uključene i oružane snage SAD-a, čija je 1. oklopna divizija predstavljala glavninu Multi-nacionalnu divizije Sjever sa stožerom u [[Tuzla|Tuzli]].<ref>{{Citiranje weba |url=https://history.army.mil/html/books/070/70-97-1/cmhPub_70-97-1.pdf |title=The U.S. Army Role in Peace Enforcement Operations 1995-2004 |author=general JOHN S. BROWN |year=2005 |language=engleski |publisher=Special Publications |accessdate=20. studenoga 2018.}}</ref>
Multi-nacionalna divizija Jugozapad sa sjedištem u [[Banja Luka|Banja Luci]] bila je pod britanskim zapovjedništvom, a Multi-nacionalna divizija Jugoistok sa sjedištem u [[Mostar
Svoje su vojne postrojbe na raspolaganju IFOR-u dala većina članica NATO-a, tako da su u njemu djelovale postrojbe iz Belgije, Danske, Francuske, Kanade, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Italije, Luxemburga, Portugala, Sjedinjenih Američkih Država, Španjolske, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva. Pridružile su svoje postrojbe i brojne druge zemlje: Australija, Austrija, Bangladeš, Češka Republike, Egipat, Estonija, Finska, Latvija, Litva, Mađarska, Malezija, Novi Zeland, Pakistan, Poljska, Rumunjska, Rusija, Slovačka i Ukrajina.<ref>{{Citiranje weba |url=https://planken.org/balkans/ifor |title=IFOR, Operation Joint Endeavor |language=engleski |publisher=planken.org |accessdate=20. studenoga 2018.}}</ref>
|