Heinrich Rudolf Hertz: razlika između inačica

m
RpA: WP:NI, WP:HRV
m (→‎top: dodavanje točke u wikipoveznice s godinama, replaced: 1857. → 1857. (6))
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
}}
 
'''Heinrich Rudolf Hertz''' ili '''Heinrich Hertz''' ([[Hamburg]], [[22. veljače]] [[1857.]] - [[Bonn]], [[1. siječnja]] [[1894.]]), njemački [[fizičar]]. [[Doktor]]irao (1880.) na [[Humboldtovo sveučilište u Berlinu|Sveučilištu u Berlinu]]. Radio u Sveučilištu u [[Kiel]]u (od 1883. do 1885.), bio [[profesor]] fizike na Sveučilištu u [[Karlsruhe]]u (od 1885. do 1889.) i ravnatelj Fizikalnoga instituta u [[Bonn]]u (od 1889. do 1994.). Proučavao je [[Maxwellove jednadžbe|Maxwellovu teoriju elektromagnetizma]] i 1888. prvi [[pokus]]ima dokazao postojanje [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]] s pomoću takozvanog Hertzova oscilatora (dipola). Elektromagnetske valove stvorene u jednome [[Titrajni krug|titrajnome krugu]] prenosio je na drugi, mjerio njihovu [[brzina|brzinu]] i [[valna duljina|valnu duljinu]] i pokazao da se [[Refleksija|reflektiraju]], [[Refrakcija|lome]] i [[polarizacija|polariziraju]] poput [[svjetlost|svjetlosnih valova]]. Usput je opazio i [[fotoelektrični učinak]], (koji je kasnije objasnio [[Albert Einstein]]) kada je primijetio da je električki nabijeno tijelo gubi [[električni naboj]] ako je izloženo djelovanju [[ultraljubičaste zrake|ultraljubičastog zračenja]]. Njegova su otkrića dovela do razvoja bežične [[Telegrafija|telegrafije]] [[radio valovi]]ma, koja je nadomjestila telegrafiju [[električna struja|električnom strujom]]. Po njem su nazvani mjerna jedinica za [[frekvencija|frekvenciju]] [[herc]] i [[Mjesečevi krateri|krater na Mjesecu]] ([[Hertz (krater)]]). <ref> '''Hertz, Heinrich Rudolf''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25250] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
 
Hertz je rođen u [[Hamburg]]u, [[Njemačka]] u [[židovi|židovskoj]] obitelji koja je poslije preobraćena u [[kršćanstvo]]. Otac mu je bio savjetnik u Hamburgu, a majka doktorova kći. Za vrijeme školovanja u sveučilištu u [[Berlin]]u pokazao je veliko zanimanje i sposobnost za znanosti i jezike; a učio je [[arapski jezik|arapski]] i [[sanskrit]]. Znanosti i [[inženjering]] studirao je u [[Dresden]]u, [[München]]u i Berlinu. Bio je učenik [[Gustav Robert Kirchhoff|Gustava R. Kirchhoffa]] i [[Hermann von Helmholtz|Hermanna von Helmholtza]]. Nakon [[Albert Abraham Michelson|Michelsonovog]] pokusa [[1881.]] (prethodnik [[Michelson-Morleyjev pokus|Michelson-Morleyjeva pokusa]] iz [[1887.]]) koji je dokazao nepostojanje [[eter]]a, Hertz je izmijenio [[Maxwellove jednadžbe]] i došao do novog otkrića. Tijekom pokusa otkrio je da [[električni signal]]i mogu putovati kroz [[zrak]], kao što su pretpostavili [[James Clark Maxwell]] i [[Michael Faraday]], i to je bila baza za otkriće i izradu [[radio|radija]]. Hertz je preminuo od [[sepsa|trovanja krvi]] u [[Bonn]]u u dobi od 37 godina.
 
Njegov nećak [[Gustav Ludwig Hertz]] dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]], a Gustavov sin [[Carl Hellmuth Hertz]] otkrio je [[ultrazvuk]].
Teoriju elektromagnetskih oscilacija razradio je engleski fizičar [[James Clerk Maxwell|Mexwell]] 1863. On je svojom teorijim našao da se [[elektromagnetski valovi]] šire u [[vakuum]]u istom [[Brzina svjetlosti|brzinom]] (300 000 km/s) kao i valovi [[svjetlost]]i i da imaju ista svojstva. Valjanost Maxwellove teorije potvrdio je svojim pokusima njemački fizičar Hertz 1888. Pri tom se Hertz služio aparatom za proizvodnju [[oscilacije|oscilacija]] koji se zove [[Oscilator (elektrotehnika)|oscilator]]. Taj se oscilator sastoji od dviju metalnih šipki koje na svojim unutarnjim krajevima imaju metalne kuglice. Te su kuglice spojene s [[induktor]]om koji ih nabija. Kadgod između kuglica preskoči električna iskra, nastaju električne oscilacije. U [[iskrište|iskrištu]] je [[električna struja]] najjača, a na krajevima šipki jednaka je nuli. Drugim rječima, u iskrištu nastaju trbusi, a na krajevima šipki čvorovi elektromagnetskog vala.
 
Za dokaz elektromagnetskih valova služi aparat koji se zove [[rezonator]]. Taj se rezonator sastoji također od dvije ravne šipke na čijim se unutarnjim krajevima nalaze kuglice. Da bi rezonator prilagodio na [[rezonancija|rezonanciju]], Hertz je mijenjao njegov [[električni kapacitet]] tako da je produljivao ili skraćivao duljinu šipki. Kada je rezonator u rezonanciji s oscilatorom i ako je s njime paralelan, između kuglica rezonatora preskakat će električna iskra. Budući da se električna iskra slabo vidi, rezonator se veže za drugi aparat koji se zove [[koherer]], a s njime je zajedno u spoju [[električno zvonce]] i [[Galvanski elementi|galvanska baterija]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
[[datoteka:Hertz first oscillator.png|mini|upright=3|center|Za dokaz [[elektromagnetski valovi|elektromagnetskih valova]] služi aparat koji se zove Hertzov [[rezonator]]: sastoji se od dvije [[Bakar (element)|bakrene]] [[žica|žice]], svaka [[duljina|duljine]] 1 [[metar]], koje završavaju u [[cink]]ovim [[kugla]]ma [[promjer]]a 300 [[milimetar]]a.]]
{{Glavni|Dipol}}
 
Hertzov dipol poseban je oblik električnog dipola u kojem naboji neprestano [[titranje|titraju]], a tomu je posljedica emitiranje elektromagnetskih valova u prostor. Pojava je osobito izražena ako je dipol ostvaren [[električni vodič|električnim vodičem]] kojemu je [[duljina]] cjelobrojni višekratnik polovice [[valna duljina|valne duljine]] emitiranih [[val]]ova. Zato je poluvalni Hertzov dipol osnovna sastavnica mnogih [[antena]]. <ref> '''dipol''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15341] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
 
==Izvori==
150.596

uređivanja