Gimnaziju je pohađao u [[Mostar]]u i [[Tuzla|Tuzli]]<ref name="Ujević" /> - sam za sebe navodi i gimnaziju u Sarajevu ("Ko je ko u Jugoslaviji", Beograd 1957, str. 142). Bio je službenikom u Stolcu (1926. -– 1930.), potom novinar beogradskih listova "Politika" (1928.- – 1930.) i "Pravda" (1933.- – 1938.) i sarajevskog "Jugoslovenskog lista", urednik sarajevskih listova: "[[Slobodna riječ]]", "[[Jugoslavenska pošta]]" (1931.- – 1941.), "Pravda", "Gajret" (1935.- – 1941.). Radio je i kao izvjestitelj za narodne pjesme na drž. [[Hrvatski krugoval|krugovalnoj]] postaji u Sarajevu.<ref name="Ujević">[[Mate Ujević]], gl. ur., ''[[Hrvatska enciklopedija]]'', Sv. 5. : Dilatacija — Elektrika, Zagreb : Naklada Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, 1945., str. 112.</ref> Tiskao je pjesme i pripovjesti iz hercegovačkoga života u sarajevskim časopisima ''[[Novi Behar|Novom Beharu]]'', ''Gajretu'', ''Pogledu'' i ''[[Hrvatska misao|Hrvatskoj misli]]'', te u zagrebačkom ''[[Vijenac|Vijencu]]''.<ref name="Ujević" /> Zbog ilegalnog rada uhićen je od ustaškog prijekog suda ali je pobjegao iz Sarajeva; nakon toga njegova majka Nazira (rođ. Babović) i sestra su odvedene u Jasenovac i tamo ubijene od ustaša (Leksikon pisaca Jugoslavije, knjiga I, Novi Sad 1972., str. 645).
Nakon [[Drugi svjetski rat|rata]] direktor je [[Arhiv grada Sarajeva|Arhiva grada Sarajeva]]. Uređivao je časopise "[[Odjek]]", "[[Vidik]]" i "[[Život]]". [[Poezija|Poeziju]] je počeo pisati kao socijalni pisac, a javio se u "Knjizi drugova" [[1929.]] godine. U biografskom leksikonu "Ko je ko u Jugoslaviji" 1957. deklarirao se kao Srbin.{{nedostaje izvor}}
