Gustav Fleischer: razlika između inačica

'''Gustav Fleischer''' ([[Bjelovar]], [[1856.]] -– Bjelovar, [[1913.]]) - hrvatski kemičar, pedagog, novinar i kulturni djelatnik. Objavio je prvi tekst o povijesti [[kemija|kemije]] na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]].

Član je ugledne bjelovarske obitelji Fleischer. Njegov otac [[Alojzije Fleischer]] doselio se u Bjelovar iz [[Mađarska|Mađarske]] ili [[Češka|Češke]]. Nije Hrvat po nacionalnosti, ali vrlo brzo se asimilirao i dao velik doprinos kulturnom razvitku Bjelovara. Alojzije Fleischer surađivao je s [[Ferdo Rusan|Ferdom Rusanom]] i [[Vatroslav Lisinski|Vatroslavom Lisinskim]]. Pomogao je opernom pjevaču [[Franjo Stazić|Franju Staziću]], da započne karijeru, tako što ga je preporučio Lisinskom za ulogu u prvoj hrvatskoj operi [[Ljubav i zloba]]. Gustavova majka je Ida Fleischer r. Matić, kći liječnika iz Bjelovara. Dva Gustavova mlađa brata rano su umrla, a treći brat Alojzije-Antonije Fleischer bio je glavnik urednik zagrebačkih novina Agramer Tagblatt i kolega [[Antun Gustav Matoš|Antuna Gustava Matoša]]. <ref>Inga Lisac: Obitelj Fleischer u kulturnom životu Bjelovara, Radovi zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad u Bjelovaru 2007.</ref>

Gustav Fleischer završio je osnovnu školu i gimnaziju u [[Zagreb]]u. Diplomirao je na Tehničkoj visokoj školi u [[Graz]]u [[1879.]] godine iz područja [[kemija|kemijskih]] znanosti. Položio je i dodatne predmete, kako bi mogao predavati sve predmete u gimnaziji. S njime je studirao [[Nikola Tesla]]. Nakon studija, vratio se 1879. godine u Bjelovar i predavao kemiju u gimnaziji. Upravitelj je i ravnatelj gimnazije u Bjelovaru od [[1893.]] do smrti [[1913.]] godine. <ref>Snježana Paušek Baždar: Kemijski rad Gustava Fleischera, Radovi zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2007. </ref> Zbog porasta stanovništva i razvoja grada, zauzeo se za gradnju nove zgrade gimnazije, koja je otvorena [[1901.]] godine i koristi se i danas. Povećao je broj razreda u gimnaziji i uveo veliku maturu. Jedan je od osnivača bjelovarske Ženske stručne škole [[1894.]] godine. Pisao je stručne radove u kojima se zalagao, da dječaci i djevojčice idu u iste škole, a ne odijeljene. Dao je doprinos osnivanju Glazbene škole u Bjelovaru [[1898.]] godine.

Bavio se prevođenjem stručne literature i pisanjem radova iz područja [[pedagogija|pedagogije]], [[kemija|kemije]] i [[matematika|matematike]]. U suradnji s Ferdom Wilbradom preveo je s [[njemački|njemačkog jezika]] za potrebe nastave "Naputak za metodično naučavanje anorganske lučbe" [[1876.]] godine, te srednjoškolski udžbenik "Uvod u kemiju" [[1881.]] godine. Napisao je prvi tekst iz povijesti kemije na hrvatskom jeziku pod nazivom "Nešto o alkimiji" [[1888.]] godine. U tekstu je analizirao statove poznatih kemičara o [[alkemija|alkemiji]] i dao svoje mišljenje. Zajedno s Josipom Mencinom objavio je udžbenik "Čitanka za šegrtske škole" [[1890.]] godine. Surađivao je u nastanku "Deutsche Encyklopedie". Objavio je "Rječnik narodnih imena ljekarija" [[1893.]] godine. U nastanku djela surađivao je s tridesetak ljekarnika iz [[Hrvatska|Hrvatske]], [[BiH]] i [[Srbija|Srbije]]. Djelo je važan doprinos razvoju naziva [[farmacija|ljekarničkih]] pripravaka i [[ljekovito bilje|ljekovitih biljaka]] na hrvatskom jeziku. Preveo je knjigu "Uputu u kemiju" [[1912.]] godine njemačkog nobelovca [[Wilheim Ostwald|Wilheima Ostwalda]]. <ref>Snježana Paušek Baždar: Fleischerova gledišta o razvitku alkemije, Prilozi, Zagreb 2006. </ref> Prijevod je važan doprinos razvoju kemijskih naziva na hrvatskom jeziku. Ostwald je na njemačkom jeziku osmislio [[anionska nomenklatura kiselina|anionsku nomenklaturu kiselina]], a Fleicher je napravio prilagodbu za hrvatski jezik.