Galikanizam: razlika između inačica

Procvat galikanskih ideja nastupio je za vrlo dugovječne vladavine [[Luj XIV., kralj Francuske|Luja XIV.]] (1643. -– 1715.); on je 1682. godine sazvao okupljanje na kojemu su galikanskim idejama sklonih trideset i šest prelata (biskupa i opata), te trideset i četiri svećenika koji su trebali predstavljati svećenstvo iz čitave Francuske potpisali tzv. "Galikanske članke". Ta četiri "Galikanska članka" napisana su na način da je za njihovo razumijevanje potrebno dobro poznavanje povijesti i teologije (npr. pozivalo se na odluke [[Sabor u Konstanzu|Koncila u Konstanzu]] iz 15. stoljeća, bez objašnjavanja na koje točno od mnogih zaključaka tog koncila bi čitatelj trebao obratiti pozornost - to je bilo jasno tek doista dobro upućenim teolozima). Pojednostavljeno, Galikanski članci govore:

Ideje galikanizma u principu slijede teološku misao srednjovjekovnih [[Gvelfi i gibelini|gibelina]] - kršćana što su sukobima između Crkve i svjetovnih vlasti stajali na stranu svjetovnih vlasti. Osobito su nalik idejama talijanskog intelektualca [[Marsilije Padovanski|Marsilija Padovanskog]], liječnika čija su teološka promišljanja poslužila caru [[Ludovik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Ludoviku IV. Bavarskom]] u njegovom sukobu sas papom - naime je Ludovik IV. 1328. godine s vojskom ušao u Rim, te se radi pokazivanja prezira prema "francuskom čovjeku" [[Ivan XXII.|papi Ivana XXII.]], ali i radi iskazivanja privrženosti teološkim idejama Marsilija Padovanskog, dao okruniti carskom krunom iz ruku jednog rimskog plemića. Potom je - zacijelo prema nacrtu Marsilija Padovanskog - Luj IV. izdao dekret kojim proglašava smjenu pape Ivana XXII., zbog hereze.