Francisco Pizarro: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Druga ekspedicija: pravopis |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 2:
[[Datoteka:Pizarro.jpg|mini|'''Francisco Pizarro''']]
'''Francisco Pizarro''' ([[Trujillo]], oko [[1478.]]
Uzevši mač, Francisco Pizarro je povukao crtu u pijesku, a zatim se uspravio i obratio svojim ljudima. ''Prijatelji i drugovi! Na onoj su strani patnja, glad, golotinja, olujne kiše, zapuštenost i smrt; na ovoj strani bezbrižnost i zadovoljstvo. Tamo leži [[Peru]] sa svojim bogatstvima; ovdje je [[Panama]] sa svojim siromaštvom. Izaberite, svaki od vas, što najbolje pristoji svakom Kastilijancu. Što se mene tiče, ja idem na jug.''
Redak 9:
Pizarro je rođen oko 1478. u Trujillu u Španjolskoj. Njegovo je rođenje posljedica onoga što španjolci nazivaju "desuedo" (nepažnja). Otac mu bijaše umirovljeni časnik, pukovnik Gonzalo Pizarro, a majka žena skromna podrijetla. Pukovnik je bio ''nepažljiv'' još najmanje dva puta, pa se tako narodivše Juan i Gonzalo Pizarro. Ali je imao i zakonita nasljednika, uznositog [[Hernando Pizarro|Hernarda Pizarra]], koji je sebe smatrao društveno uzvišenijim od svoje braće.
Godine [[1502.]] Francisco Pizarro otišao je u [[Karibi|Zapadnu Indiju]] ne bi li našao sreću. Neko je vrijeme živio na otoku Hispanioli (današnji [[Haiti]] i [[Dominikanska Republika]]), prije nego što se pridružio koloniji Darien, u današnjoj Panami. Oko [[1520.]] godine, Pizarro je sklopio čudan partnerski sporazum s [[Diego de Almagro|Diegom de Almagrom]], nepismenim pustolovom. Niska rasta i ružan, srednjovječni je Almagro združio fantastičnu energiju s osjećajem za unosan posao. Bio je izuzetno prijatan, velikodušan i veseo. Dvojicu je pustolova povezao svećenik [[Hernardo de Luque]]. De Luque je kasnije zaradio nadimak Fernardo El Loco (ludi), jer je bio sklon podržavanju onih zamisli, koje bi općenito bile prosuđene kao nestvarne. De Luque je održavao prijateljske odnose s panamskim guvernerom [[Pedro Arias de Ávila|Pedrom Ariasom de Avilom]] (Pedrarias), pa je valjda njegovu utjecaju treba zahvaliti što su njih trojica dobro uspjeli u zajedničkim poljoprivrednim i rudarskim pothvatima.
Otprilike u to vrijeme, do Paname doprijevše govorkanja o postojanju velikog kraljevstva na jugu, ali na zapadnoj strani Južne Amerike. Prvo službeno vladino istraživanje juga Paname započelo je [[1522.]] pod komandom [[Pascual de Andagoya|Pascuala de Andagoye]]. Andagoya je plovio južno od zaljeva San Miguel i stigao do rijeke Biru, gdje se susreo s indijanskim trgovcima koji su mu ispričali o postojanju bogatog i moćnog carstva [[Inke|Inka]]. Vjeruje se da su Španjolci iskrivili ime koje su trgovci dali bogatome carstvu, koje je u njihovim ustima ispalo kao Peru.
Redak 24:
Kad je Almagro stigao u Panamu, saznao je da je Pedrarisa zamjenio novi guvener, Pedro de los Rios. De los Rios se nije zanimao za putovanja duž obala [[Južna Amerika|Južne Amerike]]. Smatrao je da su sva osuđena na propast, pa je odbio da preuzme svaku odgovornost za živote izgubljene na pustolovinama slične vrste. Guverner je poslao dvije lađe na Gallo s naređenjem da se Pizarro i njegovi ljudi vrate kući.
Kad su lađe stigle do otoka, Pizarro je hrabro odbio da se vrati u Panamu. To je bio trenutak kad se dramatično obratio svojim ljudima. Trinaest nepokolebljivih nisu poslušali guvernera i čvrsto su ostali uz svog vođu. Brodovi su otplovili, ostavljajući Pizarra i njegovu grupicu same na obalama Galloa. Almagro je, međutim, uspio privoljeti guvernera da ne napusti odlučnog, starijeg konkvistadora. Tvrdio je da Pizarro i njegovi ljudi vrše samo dužnost za Španjolsku i sv. Josipa. Guverner je popustio. Almagru je dopustio da se pridruži Pizarru, inzistirajući da se vrate najkasnije za šest mjeseci.
Pizarro je, međutim, čekao pet mjeseci prije nego što je ugledao Almagrova jedra. Nakon ujedinjenja grupa je nastavila put prema jugu. Svladavši oko sedam stotina kilometara puta južno od ekvatora, grupa je ušla u zaljev Guayaquil i iskrcala se u gradu Tumbesu. Kad je sišao na obalu, Pizarro je ugledao visoke, dobro sagrađene zgrade. Stanovništvo je bilo lijepo odjeveno. Bilo je to bez sumnje najciviliziranije središte koje je vidio nakon svog dolaska u Ameriku, prije gotovo 20 godina. Ali je srce starog ratnika zaigralo kad je vidio hram obložen zlatom.
Pošto je otplovio dalje na jug, do današnjeg Trujilla u [[Peru]]u, Pizarro se vratio kući u namjeri da organizira ekspediciju. U Panami su ih smatrali mrtvima, već ih odavno otpisajući. Umjesto šest mjeseci, Almagro je izbivao osamnaest. Ni najmanje pod dojmom Pizarrova blaga i priča o [[Ande|Andskom]] kraljevstvu, de los Rios je i dalje odbijao pristanak za ekspediciju. Razočarani Pizarro odlazi u Španjolsku s namjerom da se osobno obrati kralju.
Čim je Pizarro prodro u kraljevski krug, prijem na koji je naišao bio je više nego povoljan. Pred dvorom je paradirao s ljamama i s ukrasima od zlata i srebra, potkrepljujući svoju predstavu pričama o hramovima obloženim zlatom. Konkvistador je uvjerio svog kralja da bi ono što je postignuto u Novoj Španjolskoj zacijelo moglo biti ponovljeno u Peruu.
Redak 54:
Vladar Inka optužen je zbog ''izdaje'', jer je, tobože, pokušavao okupiti svoje snage s ciljem da svladaju Španjolce. Bez obzira koliko je to Atahualpa nijekao, optuživali su ga i za drugo, kao što je [[incest]], uzurpiranje prijestolja Inka, ili bilo što su se još su se Španjolci mogli dosjetiti. Sud se sastao 29. kolovoza [[1533.]] godine. Pizarro je oprezno poslao svog brata Hernarda i de Sota da ispitaju istinitost lažnih glasina o okupljanju vojske na stanovitoj udaljenosti od grada. Kad su se vratili u logor, nedjelo je već bilo počinjeno. Atahualpa je proglašen krivim i osuđen na smrtnu kaznu na lomači. Nešto prije smaknuća smrtna je kazna izmjenjena, pa će umjesto na lomači, kao [[heretik]], umrijeti zadavljen. Sudsko umorstvo čovjeka koji je održao svoju riječ i koji ni na koji način nije pokazao da se Španjolcima kani osvetiti, bilo je potez barbarske i brutalne ekspeditivnosti, a ne pravde.
Pizarro je čvrsto odlučio da napadne na prijestolnicu. Otpor je bio beznačajan. Činilo se da su Inke sasvim demolizirani naglom promjenom događaja. Upravo godinu dana nakon ulaska u Cajamarku, 15. studenog 1533., Pizarro je ušao u Cusco na čelu vojske od 480 Španjolaca. Obuzdavanje i oskudica koje su vojnici trpjeli za vrijeme pješačenja, bili su prošlost čim su vojnici stigli u prijestolnicu. Iz divnog grada Cuscoa, starog više od tristo godina, odnijeli su sve što je imalo neku vrijednost. Hramove, palače i kuće sistematski su opljačkali. U nekim su zgradama Španjolci pronalazili srebrne podnice duge oko šest metara. Čak su i svete mumije prvotnih careva Inka opljačkali:
Kad je pljačka Cuscoa bila završena, Pizarro je počeo uspostavljati red u rastrojenom gradu. Imenovao je novog cara Inka, [[Manco Cápac|Manca Capaca]], marionetskog vladara. Stvarna je vlast, međutim, bila u rukama gradskog vijeća koje se sastojalo od osam regidora, od kojih su dvojica bila njegova braća Juan i Gonzalo. Svakome je Španjolcu dodijeljena kuća, zemlja i druga imovina, a Indijanci su im radili kao sluge.
== Izvori ==
{{izvori|30em}}
[[Kategorija:Konkvistadori|Pizarro, Francisco]]
| |||