Inačica od 25. prosinca 2014. u 21:33 uredi Puella Crispa (razgovor \| doprinosi) 161 edit novo		Posljednja izmjena od 2. siječnja 2022. u 09:37 uredi ukloni ovu izmjenu PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 206.899 edits m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1]
Redak 1: [[Datoteka:Endoderm2_hr.png\|minijatura\|tkiva derivirana od endoderma]] '''Endoderm''' je unutarnji [[zametni listić]] gastrule svih višestaničnih životinja. Druga dva sloja su [[ektoderm]] (vanjski sloj) i [[mezoderm]] (srednji sloj).<ref>Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.</ref> Najznačajnije uloge su mu oblikovanje dviju cijevi tijela, dišne i probavne.<ref>{{cite web \|last=Gilbert \|first=SF \|title=Edoderm \|url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK10107/ \|publisher=Sinauer Associates \|accessdate=14. ~~March~~ožujka 2013.}}</ref> Stanice migriraju prema unutrašnjosti duž [[pracrijevo\|pracrijeva]] stvarajući unutrašnji sloj [[gastrula\|gastrule]], koji se razvija u endoderm. Redak 6: == Povijest == Ruski biolog [[Heinz Christian Pander]] je zaslužan za otkriće triju [[zametni listići\|zametnih listića]] koji se stvaraju tijekom [[embriogeneza\|emgriogeneze]]. Pander je dobio doktorat iz [[zoologija\|zoologije]] na Sveučilištu u Wurzburgu 1817. Započeo je izučavanja u embriologiji koristeći kokošja jaja, zahvaljujući kojima je otkrio [[ektoderm]], [[mezoderm]] i endoderm. Zbog ovih otkrića, Pander se ponekad naziva "utemeljiteljem embriologije". Panderov rad na ranim zamecima nastavio je prusko-estonski biolog [[Karl Ernst von Baer]], koji je istraživao zametne listiće kod različitih vrsta te tako proširio ovo načelo na sve kralježnjake. Baer je također zaslužan za otkriće [[blastula\|blastule]]. Svoja saznanja, uključujući i teoriju o zametnim listićima, objavio je u udžbeniku ''O povijesti razvoja životinja'', koji je objavljen 1828.<ref>Baer KE von (1986) In: Oppenheimer J (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.</ref> == Opis == Endoderm stvara epitelnu podlogu cijelog [[probavni sustav\|probavnog sustava]], osim dijela usta i ždrijela te završnog dijela rektuma (koji su prekriveni derivatima ektoderma). Iz ovog sloja nastaju i stanice koje oblažu sve žlijezde koje se otvaraju u probavni sustav, uključujući [[jetra\|jetru]] i [[gušterača\|gušteraču]]; epitel slušne cijevi i timpanične šupljine; [[dušnik]], dušnice, plućne stanice; [[mokraćni mjehur]] i dio [[mokraćna cijev\|mokraćne cijevi]]; folikule [[štitnjača\|štitnjače]] i [[timus]]a. Vjeruje se da su stanice gušterače i jetre nastale od zajedničkih stanica prethodnica.<ref name="pmid11532400">{{cite journal \|author=Zaret KS \|title=Hepatocyte differentiation: from the endoderm and beyond \|journal=Curr. Opin. Genet. Dev. \|volume=11 \|issue=5 \|pages=568–74 \|date=~~October~~Listopad 2001. \|pmid=11532400 \|doi= 10.1016/S0959-437X(00)00234-3 \|url=http://linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0959-437X(00)00234-3}}</ref> Kod čovjeka, tkiva i organi derivirani iz endoderma mogu se prepoznati nakon 5 tjedana embrionalnog razvoja. == Bilješke ==

Endoderm: razlika između inačica