Endoderm: razlika između inačica

Dodano 11 bajtova ,  prije 11 mjeseci
m
RpA: WP:NI, WP:HRV
(novo)
 
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
 
[[Datoteka:Endoderm2_hr.png|minijatura|tkiva derivirana od endoderma]]
'''Endoderm''' je unutarnji [[zametni listić]] gastrule svih višestaničnih životinja. Druga dva sloja su [[ektoderm]] (vanjski sloj) i [[mezoderm]] (srednji sloj).<ref>Langman's Medical Embryology, 11th edition. 2010.</ref> Najznačajnije uloge su mu oblikovanje dviju cijevi tijela, dišne i probavne.<ref>{{cite web |last=Gilbert |first=SF |title=Edoderm |url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK10107/ |publisher=Sinauer Associates |accessdate=14. Marchožujka 2013.}}</ref>
 
Stanice migriraju prema unutrašnjosti duž [[pracrijevo|pracrijeva]] stvarajući unutrašnji sloj [[gastrula|gastrule]], koji se razvija u endoderm.
 
== Povijest ==
Ruski biolog [[Heinz Christian Pander]] je zaslužan za otkriće triju [[zametni listići|zametnih listića]] koji se stvaraju tijekom [[embriogeneza|emgriogeneze]]. Pander je dobio doktorat iz [[zoologija|zoologije]] na Sveučilištu u Wurzburgu 1817. Započeo je izučavanja u embriologiji koristeći kokošja jaja, zahvaljujući kojima je otkrio [[ektoderm]], [[mezoderm]] i endoderm. Zbog ovih otkrića, Pander se ponekad naziva "utemeljiteljem embriologije". Panderov rad na ranim zamecima nastavio je prusko-estonski biolog [[Karl Ernst von Baer]], koji je istraživao zametne listiće kod različitih vrsta te tako proširio ovo načelo na sve kralježnjake. Baer je također zaslužan za otkriće [[blastula|blastule]]. Svoja saznanja, uključujući i teoriju o zametnim listićima, objavio je u udžbeniku ''O povijesti razvoja životinja'', koji je objavljen 1828.<ref>Baer KE von (1986) In: Oppenheimer J (ed.) and Schneider H (transl.), Autobiography of Dr. Karl Ernst von Baer. Canton, MA: Science History Publications.</ref>
 
== Opis ==
Endoderm stvara epitelnu podlogu cijelog [[probavni sustav|probavnog sustava]], osim dijela usta i ždrijela te završnog dijela rektuma (koji su prekriveni derivatima ektoderma). Iz ovog sloja nastaju i stanice koje oblažu sve žlijezde koje se otvaraju u probavni sustav, uključujući [[jetra|jetru]] i [[gušterača|gušteraču]]; epitel slušne cijevi i timpanične šupljine; [[dušnik]], dušnice, plućne stanice; [[mokraćni mjehur]] i dio [[mokraćna cijev|mokraćne cijevi]]; folikule [[štitnjača|štitnjače]] i [[timus]]a.
 
Vjeruje se da su stanice gušterače i jetre nastale od zajedničkih stanica prethodnica.<ref name="pmid11532400">{{cite journal |author=Zaret KS |title=Hepatocyte differentiation: from the endoderm and beyond |journal=Curr. Opin. Genet. Dev. |volume=11 |issue=5 |pages=568–74 |date=OctoberListopad 2001. |pmid=11532400 |doi= 10.1016/S0959-437X(00)00234-3 |url=http://linkinghub.elsevier.com/retrieve/pii/S0959-437X(00)00234-3}}</ref> Kod čovjeka, tkiva i organi derivirani iz endoderma mogu se prepoznati nakon 5 tjedana embrionalnog razvoja.
 
== Bilješke ==
149.765

uređivanja