Mali emu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.5 |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 24:
''Peronista diemenianus'' <small>Mathews,[[1927.]]</small>
}}
'''Emu s Klokanovog otoka''' ili '''patuljasti emu''' (lat. ''Dromaius baudinianus'') je izumrla vrsta [[ptice neletačice]] iz roda ''[[Dromaius]]''. Živio je isključivo na [[Otok klokana|Otoku klokana]] u južnoj [[Australija|Australiji]], po kojemu je i dobio ime. Razlikovao se od kopnenog [[emu]]a uglavnom po manjoj veličini. Izumire vjerojatno oko [[1827.]]<ref>Stattersfield et al. 1998.</ref>
== Opis ==
Nema baš previše detalja o izgledu ove ptice, većina se zna iz ostataka kostiju. Zna se da je bio dosta manji od drugih emua. Moguće je da je imao bijela [[prsa]], ali to je isključivo stvar nagađanja.<ref>Brasil, L. (1914). The Emu of King Island. Emu. 14:88-97.</ref>
== Povijest ==
[[Slika:Baudin emus.jpg|thumb|left|200px|Gravirani crtež emua s Klokanovog otoka koji je napravio F. Lambert za [[Charles-Alexandre Lesueur|Charlesa Alexandrea Lesueura]], koji je bio službeni umjetnik prirodne povijesti na putovanjima [[Nicholas Baudin|Nicholasa Baudina]] od [[1800.]] do [[1804.]] za 'Voyage de Dcouvertes aux Terre Australes'. Objavljeno u [[Pariz]]u, 1808.
Vrstu je 1802. otkrio [[Matthew Flinders]] i izvjestio je da se dosta udomaćila oko mjesta [[Nepean Bay]]. [[François Péron]], koji je od [[1802.]] do [[1803.]] zajedno s [[Nicolas Baudin|Baudinovom]] ekspedicijom posjetio Otok klokana, napisao je da emu s Klokanovog otoka nastanjuje najdublje udubine [[šuma]], ali posjećuje [[obala|obalu]] tijekom poslijepodneva.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.iucnredlist.org/apps/redlist/details/150449/0 |title=Arhivirana kopija
Glavni u toj ekspediciji, Nicolas Baudin je s Otoka klokana uzeo tri jedinke emua, pa su se one nalazile u zatočeništvu. Jedna je smještena u botaničkom vrtu [[ Le Jardin des Plantes]], a druge dvije su se čuvale u [[La Malmaison]]u, rezidenciji carice
[[Josephine Bonaparte]]. Zadnja od njih preživjela je do [[1822.]]
Ovaj emu zadnji put je zabilježen [[1819.]] na Otoku klokana, ali je vjerojatno izumro 1827. Počelo se smatrati da je izumro [[1836.]]<ref>Morgan, A.M. & J. Sutton (1928)</ref>
Prve kosti pronađene su [[1903.]] na mjestu [[The Brecknells]], pješčanom brežuljku na zapadnoj strani [[Cape Gantheaume]]a. Prvi put ga je opisao [[Shane A. Parker]] [[1984.]] prema primjerku s Otoka klokana.<ref> Davies, S. J. J. F. (2003)</ref>
Emu s Klokanovog otoka uglavnom je poznat samo iz povijesnih promatračkih izvještaja i kostiju, uključujući one u [[Južnoaustralijski muzej|Južnoaustralijskom muzeju]]u. Koža koja se nalazi u [[Ženevski muzej|Ženevskom muzeju]] nekad je identificirana kao koža ove ptice, ali moguće je i da je to koža mladog kopnenog [[emu]]a.
[[Izumiranje]] vrste pripisano je lovu i nestajanju staništa zbog izazivanja požara da bi se stvorilo poljoprivredno zemljište.<ref>Garnett 1993.</ref>
== Izvori ==
|