Električni induktivitet: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 13:
:<math>U_i = -L \cdot \frac{dI}{dt}</math>
 
[[Mjerna jedinica]] induktivnosti je [[henri]] (H). <ref> '''induktivnost (induktivitet)''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=27349] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
 
Električni induktivitet je fizikalna [[mjerna veličina|veličina]] kojom se izražava odnos između [[magnetski tok|magnetskog toka]] ''Φ<sub>B</sub>'' obuhvaćenog (ulančenog) [[električna struja|električnom strujom]] u nekom krugu i jakosti te struje ''I'':
 
:<math> L = \frac{\Phi_B}{I}</math>
Redak 24:
{{glavni|Elektromagnetska indukcija}}
 
'''Elektromagnetska indukcija''' je [[pojava]] da se u zavoju [[Električni vodič|vodljive žice]] stvara (inducira) [[električni napon]] ([[elektromotorna sila]]) ako se mijenja [[magnetski tok]] što ga zavoj obuhvaća. Ako promjenljivi magnetski tok umjesto kroz jedan zavoj prolazi kroz [[Električna zavojnica|zavojnicu]] s ''N'' zavoja, bit će ukupni inducirani napon zavojnice ''N'' puta veći, jer se naponi svih zavoja zbrajaju. Zbog tih napona teći će i [[električna struja]] ako se zavoju ili [[električna zavojnica|električnoj zavojnici]] zatvori [[strujni krug]]. [[Pokus]]e o elektromagnetskoj indukciji prvi je otkrio [[Michael Faraday|M. Faraday]] 1831. i pokazao kako se promjenom [[magnetski tok|magnetskoga toka]] može dobiti inducirani napon. Prva je mogućnost da se zavoj pomiče u [[magnetsko polje|magnetskom polju]] ili da se uza zavoj koji miruje pomiče [[magnet]], pri čemu se promjena magnetskoga toka može slikovito shvatiti kao presijecanje magnetskih [[Silnice|silnica]] [[električni vodič|električnim vodičem]] zavoja. Tako dobiveni inducirani napon označuje se kao '''napon pomicanja'''. No i bez ikakva relativnog pomicanja može se u zavoju ili zavojnici dobiti inducirani napon ako je promjenljivo magnetsko polje proizvedeno [[Izmjenična električna struja|promjenljivom strujom]]. Za to je potrebna takozvana primarna zavojnica, u kojoj teče promjenljiva struja (na primjer izmjenična električna struja), i uz nju, sekundarna zavojnica, u kojem će promjenljivo magnetsko polje inducirati napon. Zbog međusobnoga magnetskoga djelovanja primarne zavojnice na sekundarnu, ta se pojava naziva '''međusobnom indukcijom'''. No, kako je i zavojnica koja proizvodi promjenljivi magnetski tok obuhvaćena silnicama vlastitoga toka, njoj će biti induciran '''napon samoindukcije'''. <ref> '''elektromagnetska indukcija''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=17628] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
== Samoindukcija ==
Redak 47:
Da je induktivitet uzrok što jakost električne struje u nekom strujnom krugu sa zavojnicom ne postiže odmah onu vrijednost koju bi struja trebala da ima po [[Ohmov zakon|Ohmovu zakonu]], već tu vrijednost postiže nakon izvjesnog vremena, može se pokazati s [[pokus]]om. Uzme se strujni krug s dvije paralelne grane. U jednoj grani su elektromagnet i [[električna žarulja]] spojeni u seriju, a u drugoj se grani nalazi ravan električni vodič i električna žarulja. Kad se pusti struja, žarulja će u grani s elektromagnetom trebati neko vrijeme da se užari do punog sjaja zbog suprotnog električnog napona samoindukcije, dok će u grani s ravnim vodičem zasvijetliti odmah punim sjajem.
 
Zbog pojave samoindukcije nastaje prilikom prekida električne struje u prekidačima kod mnogih aparata električna iskra koja prouzrokuje kvarove. Zato se takvi prekidači obično stavljaju u [[Mineralna ulja|ulje]] koje je dobar [[električni izolator]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
== Međusobna indukcija ==