Elejska škola: razlika između inačica

'''Elejska škola''' je osnovana u gradu [[Eleja|Eleji]] (danas [[Velia]], nekad [[grčka kolonija]] u [[Kampanija|Kampaniji]], južna [[Italija]]),<ref>{{cite book |title=Encyclopædia Britannica |year=1911. |publisher=Cambridge University Press |edition=11 |editor=Hugh Chrisholm}}</ref>, i to je bila škola predsokratovaca. Osnovao ju je [[Parmenid]] u [[5. stoljeće pr. Kr.|5. stoljeću pr. Kr.]] Drugi članovi škole su bili: [[Zenon]] i [[Melisus]]. [[Ksenofan]] se nekada stavlja među njih, iako ima suprotnih mišljenja o tome.

[[Ksenofan]] je počeo kritizirati ranu grčku [[mitologija|mitologiju]] sredinom [[6. stoljeće pr. Kr.|6. stoljeća pr. Kr.]], uključujući i kritiku čitavog antropomorfističkog sistema koji je bio sadržan u poemama [[Homer|Homera]]a i Hesioda. To slobodnjačko mišljenje je sigurno utjecalo i na Parmenida. Kasnije će se škola raspasti ili zato što je bila u suprotnosti s tadašnjim mišljenjem Eleje, grešaka u vodstvu ili zbog unutarnjih svađa oko akademskih pitanja- uključujući i ono o kretanju. Djelo ove škole je apsorbirano u platonskoj [[metafizika|metafizici]].

Glavne doktrine elejaca su se razvile u suprotnosti s učenjima tadašnjih filozofa fizičara, koji su objašnjavali postojanje pomoću izvorne materije, koristeći teorije [[Heraklit|Heraklita]]a, koje su govorile da je svo postojanje uvjetovano neprestanim promjenama. Elejci su govorili da pravo objašnjenje leži u tome da su sve stvari dio univerzalne povezanosti. Po njihovoj doktrini, čula ne mogu osjetiti ovu povezanost; samo pomoću mišljenja možemo spoznati da je osnovna istina: "Sve je Jedno". Dalje govore da ne može biti postanka, jer nešto ne može postati iz ničega; nešto ne može nastati iz nečega što mu nije slično (sve je postojalo oduvijek).