Inačica od 21. studenoga 2021. u 16:28 uredi NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.177 edits m →‎U filozofiji: pravopis Oznaka: AutoWikiBrowser ← Starija izmjena		Inačica od 2. siječnja 2022. u 10:18 uredi ukloni ovu izmjenu PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 206.899 edits m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1] Novija izmjena →
Redak 3: kao pojam ima više značenja. Kao ljudska ličnost, duh je sveukupnost psihičkih procesa ili ljudski karakter i mentalitet. Izraz duh se katkada zbog sličnog značenja poistovjećuje sas [[duša\|dušom]], ili se koristi kao istoznačnica za um. Duh je i temeljna osobina nekog djela, [[znanost]]i, [[doktrina\|doktrine]], [[religija\|religije]], filozofije, pokreta, [[kultura\|kulture]], civilizacije, povijesnog razdoblja, umjetnosti, itd. U pučkom vjerovanju i [[ezoterija\|ezoteriji]], duh je avet, sablast, utvara, prikaza preminulog; natprirodno [[biće]] koje na [[čovjek]]a i njegovu okolinu može vršiti povoljan ili štetan utjecaj; [[demon]]; prekogrobna ličnost koja se javlja u [[spiritizam\|spiritističkim]] seansama. == U religiji == U religiji duh je bestjeleno biće, na ljestvici stvorenja više od čovjeka, [[Bog]], [[Vrag]], nematerijalni viši dio čovjeka, koji nakon smrti napušta tijelo i živi u nadnaravnom svijetu. U kršćanstvu, duh je osobita treća osoba Trojstva, [[Duh Sveti]]. U ranom kršćanstvu kao i hebrejski ''ruah'', odnosi se na ''božansko'' u čovjeku i svijetu. Prema [[Sveti Augustin\|sv. Augustinu]], ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema [[Toma Akvinski\|Tomi Akvinskome]] duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. U kršćanskih [[misticizam\|mistika]] novoplatonovskog usmjerenja, duh je iskra, duša, ''scintila animae'', grčki ''sinteresis'', nerazorivi element psihe. U istočnim religijama, osobito u dominantnoj interpretaciji [[hinduizam\|hinduizma]], Adavaita Vedanti, apsolut, božansko prapočelo, [[Brahman]], koje je identično s biti ljudske duše, [[Atman]]. U diferenciranome [[monizam\|monizmu]] (Višištdadvaita Vedanta) atman je dio ili vid Brahmana, ali mu nije istovjetan u potpunosti. Redak 21: == U filozofiji == Latinskim riječima ''spiritus'' i ''animus'' izvorno značenje je srodno i usko vezano uz predodžbu disanja; latinski ''spirare'', disati. Oba izraza se isprva naizmjence upotrebljavaju, dok kasnije u [[skolastika\|skolastičkoj]] filozofiji, animus pretežno označava cjelokupnost duševnih funkcija, dok spiritus postaje metafizički termin za „duhovno biće“, koji se primjenjuje za Boga i nevidljiva stvorenja i na „viši vječni“ dio čovjeka. U filozofiji duh je nematerijalna supstancija. Grčki izraz πνεῦμα, ''pneuma'', naziv je za „životni dah“, za kojega se vjerovalo da udisanjem ulazi u tijelo i održava [[život]] i da se na samrti izdiše. Kod [[stoicizam\|stoika]], duh označava logičko kozmičko načelo. Posebnu nijansu metafizičkog značenja dobiva spiritus kod [[René Descartes\|Descartesa]] (franc. ''esprit'') koji ga definira kao zasebnu kategoriju bića, kao misaonu tvar ''res cogitans'', toliko oprečnu materiji ''res extensa'', da je među njima nemoguć odnos. Dalje od Descartesa duh postaje osnovnim pojmom mnogih duhovnih i idealističkih filozofija, predstavljajući jedinu ili bar primarnu osnovu čitave zbilje. Osobito u njemačkom [[idealizam\|idealizmu]] duh, ''Geist'', postaje predmetom spoznajnoteorijskih i [[ontologija\|ontoloških]] spekulacija. Za [[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling\|Schellinga]] duh je jedan od polova „apsolutnoga“; za [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel\|Hegela]] on je stadij u [[dijalektika\|dijalektičkom]] razvoju [[ideja\|ideje]], a očituje se u tri oblika, kao subjektivni: individualni, psihološki; kao objektivni: povijesni, društveni, kulturni i kao apsolutni: umjetnički, religiozni i filozofski. I u novijim filozofskim strujanjima idealističkog tipa, duh se često suprotstavlja kao osnovna posebna kategorija [[bitak\|bitka]] prema materiji. == Nus == '''Nus''' (grčki ''νοΰς'', latinski ''intellectus'', um, [[razum]], duh) označava samu [[misao]]nu aktivnost. Kod [[Anaksagora\|Anaksagore]] nus je objektivni um- najfinija i najčistija tvar, odvojena od svih drugih, beskonačni i nepromjenjivi prvi uzrok kretanja. "Nus je dao poticaj za svrhovito (teleološko) uređenje svemira".<ref name="Kalin">Kalin, Vladimir, "Povijest filozofije", 28. izd., Školska knjiga, Zagreb,2004., {{ISBN\|953-0-20486-8}}, str.83.</ref> . Kod [[Platon]]a i [[Aristotel]]a, nus je najplemenitiji dio duše.., == Vidi ==

Duh: razlika između inačica