Drago Galić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m točke u wikipoveznice s godinama
RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 15:
== Životopis ==
 
Nakon završetka srednje tehničke škole u [[Zagreb|Zagrebu]]u ([[1926.]]), započinje stručni rad kao svršeni graditelj za visoke građevine u Arhitektonskoj poslovnici profesora [[Hugo Ehrlich|Huge Ehrlicha]], gdje radi do [[1929.]] godine. Od [[1929.]]/30. radi u Arhitektonskom ateljeu arhitekata [[Juraj Denzler|Jurja Denzlera]] i [[Mladen Kauzlarić|Mladena Kauzlarića]] gdje ga upoznaje Drago Ibler. Mladi Galić neobično se svidio [[Drago Ibler|Ibleru]] pa da od tog vremena počinje njihova poslovna i životna suradnja. Ibler ga poziva sebi na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju]]. Tako se Drago Galić [[1930.]] godine upisao na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiju]] koju je završio u iznimno kratkom vremenu, diplomiravši [[1933.]] godine. Paralelno sa studijem na Akademiji, on i radi sa svojim profesorom Dragom Iblerom na raznim profesionalnim projektima i ta suradnja traje do [[1939.]] godine kada otvara vlastiti ured.
 
Rad s Iblerom bio je presudan za formiranje Galićeva arhitektonskog svjetonazora zasnovanog na racionalnim i funkcionalnim načelima sa snažnom estetskom komponentom. Najbolji primjer njihove suradnje je pionirski projekt terasastih nizova (Novakova-Šalata - nerealiziran) iz [[1932.]]/33. i drvena vila Filipčić (Sveti Duh, [[Zagreb]]) iz [[1936.]]
[[1933.]]/40. Galić samostalno realizira vlastitu kuću i atelijer u Istarskoj 28 u Zagrebu, ovaj projekt izlaže [[1934.]] na izložbi [[Grupa Zemlja|grupe Zemlja]]. [[1935.]] realizira dva projekta u [[Dubrovnik|Dubrovniku]]u, na [[Lapad|Lapadu]]u - hotel Splendid i vilu Jakšić, u kojoj suvremenim ahitektonskim rječnikom reinterpretira elemente tradicionalne arhitekture. Godine [[1941.]] izrađuje projekt plivališta s hotelom za sportaše u Preradovićevoj ulici u Zagrebu (nerealiziran), s nizom inovativnih tehničkih rješenja (ostakljeni pomični krov, pokretne tribine) koja potvrđuju njegovo vizionarstvo.
 
Nakon [[drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] započinje najplodnije doba njegova života. [[1947.]] primljen je za nastavnika na novoustanovljenom [[Arhitektonski fakultet u Zagrebu|Arhitektonskom fakultetu]] u Zagrebu, na kojem je redovni profesor od [[1960.]] Od [[1962.]] do [[1966.]] bit će izabran za prvog [[dekan (titula)|dekana]] osamostaljenog Arhitektonskog fakulteta na kojem djeluje do umirovljenja [[1975.]]
Vrhunci njegova arhitektonskog stvaralaštva su dvije [[Le Corbusier|korbizijeovske]] stambene zgrade u Vukovarskoj aveniji ([[1953.]]/54) i uglena zgrada na Svačićevu trgu ([[1953.]]). Nakon [[1967.]] povlači se iz prakse, i posvećuje isključivo fakultetu, radu u svojoj majstorskoj radionici [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]] (oblik poslijediplomskog studija koji vodi od [[1964.]]-84.) i radu u akademijinom likovnom razredu.
 
U njegovu čast, Predsjedništvo Saveza arhitekata Hrvatske (SAH) ustanovilo je Nagradu Drago Galić [[1983.]] godine radi izdvojenog i potpunijeg vrednovanja stambene arhitekture s ciljem da se posebno naglasi njen širi stručni i društveni značaj i to kao godišnju nagradu za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture.