Douglas MacArthur: razlika između inačica

'''Douglas MacArthur''' ({{SAD grad|Little Rock|Arkansas}}, [[26. siječnja]] [[1880.]] -– [[Washington D.C.]], [[5. travnja]] [[1964.]]) je bio [[SAD|američki]] general iz prvog svjetskog, drugog svjetskog i korejskog rata. Jedna od ključnih figura savezničke pobjede u drugom svjetskom ratu. Najodlikovaniji časnik u povijesti vojske [[SAD]]-a.

Kao sin generala [[Arthur MacArthur|Arthura MacArthura]], aktivnog u [[Američki građanski rat|američkom građanskom ratu]], djetinstvo je proveo u garnizonima. Godine [[1903.]] je završio vojnu akademiju [[West Point]] kao prvi u klasi. Samo dva pitomca u povijesti akademije imali su bolje rezultate i ocjene od njega. Sudjeluje u [[Prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]] u [[Francuska|Francuskoj]] gdje postaje zapovjednik brigade. U međuratnom razdoblju načelnik je vojne akademije West Point, gdje modernizira program, [[1922.]] – [[1930.]] je na [[Filipini|Filipinima]]ma gdje je zapovjednik američke vojske od [[1926.]] – [[1930.]], a [[1925.]] godine postaje najmlađi [[general bojnik]]. Godine [[1928.]] vodi američki olimpijski odbor na [[IX. Olimpijske igre - Amsterdam 1928|igrama u Amsterdamu]].

Godine [[1932.]] godine organizirao je i proveo kontroverznu akciju izbacivanja ratnih veterana prvog svjetskog rata iz baraka u [[Washington]]u, gdje su prosvjedovali protiv savezne vlade koja im navodno nije isplatila sva dugovanja. U akciji u kojoj je upotrijebljen i [[Suzavac CS|plin suzavac]], poginulo je dvoje ljudi, a stotine su bile ozlijeđene. Godine [[1935.]] Filipinima je dodijeljena polunezavisnost te je prvi predsjednik te zemlje, [[Manuel L. Quezon]], zatražio od MacArthura da organizira filipinsku vojsku. MacArthuru služba u američkoj vojsci prestaje [[1937.]] te postaje filipinskim [[Feldmaršal|feldmaršalomfeldmaršal]]om. Godine [[1941.]] predsjednik [[Franklin D. Roosevelt]] ga reaktivira i postavlja za zapovjednika Američkih snaga na dalekom istoku smještenih u [[Manila|Manili]].

Po izbijanju [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] postaje savezničkim zapovjednikom na Filipinima. Pred nadolazećim [[Japan|japanskimjapan]]skim snagama utaborio se na utvrđenom otoku [[Corregidor]]. Bez izgleda da ostvari pobjedu nad brojnijim Japancima, predsjednik Roosevelt mu naređuje da napusti svoje jedinice i povuče se u [[Australija|Australiju]]. MacArthur isprva odbija, ali je prisiljen ispoštovati naređenje. Svoje čuveno obećanje "''Vratit ću se''", koje je izjavio prilikom odlaska s Filipina, a američka promidžba koristila u promotivne svrhe, ponavljao je u svim svojim javnim govorima, te je postalo jedna od najslavnijih izjava u Drugom svjetskom ratu. U Australiji, isprva u [[Melbourne|Melbourneu]]u, a potom u [[Brisbane|Brisbaneu]]u, u koordinaciji s mornaričkim stožerom na [[Havaji|Havajima]]ma, zapovjeda savezničkim snagama na pacifičkom ratištu. Postaje vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u južnopacifičkoj zoni.

Godine [[1945.]] na [[Bojni brod|bojnom brodu]] [[USS Missouri]]{{newdsm}}, usidrenom u tokijskom zaljevu prima predaju japanskih vlasti. Od [[1945.]] – [[1950.]] kao okupacijski [[guverner]] Japana, jedan je od tvoraca poratnog japanskog [[Ustav|ustavaustav]]a. Svojom autokratskom vladavinom postavio je temelje za kasniji spektakularni razvoj te zemlje. Osobno se založio da se u Japanu sačuva [[monarhija]] i funkcija [[car]]a kao simbola nacionalnog jedinstva.

Po povratku U SAD, prvi puta nakon 11 godina, doživljava trijumfalni doček, paradu na [[Peta avenija (New York)|petoj aveniji]]{{newdsm}} u [[New York|New Yorku]]u i održava govor u senatu. Amerika ga slavi kao jednog od najvećih heroja, no kandidatura na predsjedničkim izborima [[1952.]] godine propada mu nakon što se u javnosti sazna da je htio upotrijebiti atomsku bombu protiv Kine u korejskom ratu. [[Senat Sjedinjenih Američkih Država|Senat]] ga predlaže i za šestu generalsku zvjezdicu, što bi bila prva dodjela čina "generala svih armija" nakon [[John J. Pershing|Johna Pershinga]] no MacArthur u dva navrata to odbija. Povlači se iz javnosti i ostatak života provodi mirno u New Yorku. Godine [[1961.]] savjetuje predsjedniku [[John F. Kennedy|Kennedyju]] da se povuče iz [[Vijetnam]]a. Napisao je autobiografiju "Reminiscences".