Dinamička izdržljivost: razlika između inačica

'''Dinamička izdržljivost''' ili '''trajna dinamička čvrstoća''' [[konstrukcija]] i [[zavarivanje|zavarenih spojeva]] uobičajeno se daje preko Wöhlerovih krivulja (S–N krivulje). '''Wöhlerova krivulja''' daje odnos između broja ciklusa naprezanja do loma ''N'' i raspona nazivnog naprezanja ''Δσ'': ''(Δσ)_m ˑ N = C'', gdje su ''m'' i ''C'' konstante ovisne o materijalu i tipu zavara, tipu opterećenja i okolnim uvjetima. Raspon naprezanja ''Δσ'' određuje se kao razlika najvećeg gornjeg [[naprezanje|naprezanja]] ciklusa σ_max i najvećeg donjeg naprezanja ciklusa ''σ_min: Δσ = σ_max – σ_min''. <ref> [http://www.gradst.hr/Portals/9/PropertyAgent/1167/Files/2418/MkI-3.pdf] “Umornost materijala - dimenzioniranje”, Metalne konstrukcije II, www.gradst.hr, 2012. </ref>

Wöhlerove krivulje se određuju [[pokus]]ima na uzorcima (epruvete), koji se podvrgavaju promjenjivom naprezanju konstantne amplitude do loma, a životni vijek (vijek trajanja spoja) određuje se kao broj ciklusa do loma. Najveće promjenjivo naprezanje koje uzorci izdrže bez pojave loma nakon praktički beskonačnog broja ciklusa, predočeno graničnim brojem ciklusa ''N_d'', naziva se dinamička izdržljivost ''R_d''. Kod [[Konstrukcijski čelik|konstrukcijskih (brodograđevnih) čelika]], Wöhlerova krivulja se asimptotski približava vrijednosti dinamičke izdržljivosti. Uobičajena vrijednost graničnog broja ciklusa za [[čelik]] je ''N_d'' = 10⁷ ciklusa. Odgovarajuće Wöhlerove krivulje utvrđuju se za svaki detalj konstrukcije. <ref> [http://www.scribd.com/doc/22051398/PREDAVANJA] “Ispitivanje materijala”, doc. dr. sc. Stoja Rešković, Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu, www.scribd.com/doc, 2010. </ref>

Tipične vrijednosti dinamičke izdržljivosti za [[čelik]] su oko 50% [[vlačna čvrstoća|vlačne čvrstoće]], dok su za [[željezo]], [[aluminij]]ske i [[Bakar (element)|bakrene]] legure oko 40% vlačne čvrstoće. Treba napomenuti da te vrijednosti vrijede za labaratorijske uzorke, koji imaju vrlo glatku površinu, dok uzorci iz prakse, s [[Tolerancija hrapavosti površine|grubljom površinom]] i manjim ili većim ogrebotinama po površini, imaju znatno niže vrijednosti. <ref> [http://www.gradst.hr/Portals/9/PropertyAgent/1167/Files/2418/MkI-3.pdf] “Umornost materijala - dimenzioniranje”, Metalne konstrukcije II, www.gradst.hr, 2012. </ref> <ref>"Mechanics of Materials", Beer Ferdinand P., E. Russell Johnston, Jr., 1992., publisher = McGraw-Hill, Inc., [http://www.roymech.co.uk/Useful_Tables/Fatigue/Fatigue.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120415084023/http://www.roymech.co.uk/Useful_Tables/Fatigue/Fatigue.html |date=15. travnja 2012. }}, "Metal Fatigue and Endurance"</ref>

Prva sustavna ispitivanja [[lom materijala|lomova]] uslijedzbog promjenjivog opterećenja ([[umor materijala]]), u razdoblju 1850-tih do 1860-tih godina, provodio je August Wöhler, vezano uz probleme učestalih lomova [[Željeznica|željezničkih]] [[osovina]], koji je prvi uočio slučajeve loma konstrukcije, kod kojih je naprezanje bilo niže od [[Granica razvlačenja|granice razvlačenja]]. Njegovi zaključci o produljenju radnog vijeka s opadanjem amplitude opterećenja (Wöhlerova ili S–N krivulja) i postojanju donje vrijednosti amplitude naprezanja ispod koje lom neće nastupiti, ni kod beskonačnog ponavljanja opterećenja (dinamička izdržljivost ili trajna dinamička čvrstoća) temeljne su postavke i današnjeg izučavanja umora materijala. Wöhler je također uočio da je za umor materijala važniji raspon naprezanja od samog maksimalnog naprezanja.