Inačica od 5. listopada 2021. u 09:51 uredi Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 93.273 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 2. siječnja 2022. u 18:58 uredi ukloni ovu izmjenu PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 208.601 edit m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1] Novija izmjena →
Redak 44: Bio je priznat samo od nekolicine svojih istomišljenika. U ''[[Le Figaro\|Figarou]]'' od 5. srpnja 1857., [[Gustave Bourdin]] je ovako reagirao prilikom pojave njegovih Cvjetova zla: «Ima momenata kad sumnjam u mentalno zdravlje gosp. Baudelairea, ima ih kad više ne sumnjam; to je većinom pri monotonom ponavljanju i premeditaciji istih stvari, istih misli. Odvratno natiskuje gnusno; odvratnost se asocirala s infektivnim...» Pjesnik tada odlazi u Belgiju i nastanjuje se u Bruxellesu, gdje priprema jedan pamflet protiv te zemlje koja u njegovim očima ima izgled karikature francuske buržoazije. U Bruxellesu susreće [[Félicien Rops\|Felicijana Ropsa]] koji će ilustrirati njegove Cvjetove zla. Umire u Parizu od afazije i paralize 1867. godine. Pokopan je na groblju [[Groblje_Montparnasse\|Montparnasse]] (6. odjeljenje), u istom grobu gdje su pokopani i njegov očuh i majka. Treće izdanje Cvjetova zla objavljeno je godinu dana nakon što je umro. Po njegovoj smrti, njegovo literarno naslijeđe prodano je na dražbi. [[Michel Lévy]] (izdavač) ga stječe za 1 750 franaka. Presuda iz godine 1857. neće biti revidirana, niti Baudelaire rehabilitiran prije 1949. godine.

Charles Baudelaire: razlika između inačica