Blisko iskustvo sa smrću: razlika između inačica

Zagovornici teorije o preživljavanju ljudske [[duša|duše]] nakon fizičke smrti smatraju da fenomen ''bliskog iskustva sa smrću'' slijedi točno određene stadije koji započinju spoznajom osobe o vlastitoj smrti, što je često popraćeno neugodnim zvukom, nakon čega se javlja osjećaj smirenosti i spokoja te se doživljava izvantjelesno iskustvo pri kojem osoba osjeća kako napušta svoje tijelo, a katkad ga može i vidjeti. U tom trenutku otvara se nekakav mračni tunel iz kojeg izlazi blještava svijetlost koja neodoljivo privlači. Sudionici pojedinih iskustava tvrde da su počeli lebdjeti prema gore, dok drugi tvrde da su imali osjećaj da tonu. Tijekom prolaska kroz tunel može se dogoditi susret sas nedavno preminulim prijateljima ili članovima obitelji, a ponekad slijedi i razgovor u kojem se osobe uvjeravaju da je sve u redu. Nakon toga, osoba se suočava s nizom prizora iz vlastitog života koji se prikazuje pred osobom kao da su na filmskom platnu. Pri kraju tunela, javlja se snažna spoznaja kako nešto nije u redu i da se osoba nalazi na pogrešnom mjestu i da se mora vratiti. Iskustvo se završava osjećajem nenadanog i munjevitog povratka u tijelo.<ref>Enciklopedija nadnaravnog, str. 235.-236.</ref>