Bitka na Sutjesci: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
− 3 kategorije; ± 3 kategorije uz pomoć dodatka HotCat |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 19:
'''Bitka na Sutjesci''', ili "Operacija Schwarz" (naziv koji su toj protupartizanskoj akciji nadjenuli njemački zapovjednici koji su je pokrenuli) od [[15. svibnja]] do [[16. lipnja]] [[1943.]] bila je zajednički napad [[Sile osovine|Sila osovine]] koji je za cilj imao uništenje [[Partizani|jugoslavenskih partizanskih]] jedinica u blizini [[Sutjeska|Sutjeske]] u jugoistočnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni]]. Makar su u uzastopnim bitkama na Neretvi i na Sutjesci snage glavnine NOVJ pretrpjele izrazito teške gubitke, one su ipak opstale te su se u kasnijem tijeku Drugog svjetskog rata obilježenom [[Kapitulacija Italije|kapitulacijom Italije]] i postupnim potiskivanjem njemačkih snaga na svim frontovima, one uspjele obnoviti i naposljetku zagospodariti područjem Jugoslavije.
Partizanske snage su, prema slovenskom povjesničaru Viktoru Kučanu, pred bitku brojale 22.148 boraca (19.265 muškaraca i 2.883 žene). Operativna grupa brojila je oko 18.000 boraca, a u mjesec dana bitke poginula su 7.543 partizana (6.946 muškaraca i 597 žena).<ref>{{Citiranje weba |last=Velečić |first=Iva Boban |date=23. srpnja 2017. |title="Bitka na Sutjesci bila je 'hrvatska bitka'. Tu je poginulo 3000 Dalmatinaca", Večernji list |url=https://www.vecernji.hr/premium/bitka-na-sutjesci-partizanski-pokret-komunisticka-partija-luka-bebic-tvrtko-jakovina-1184327 |url-status=live |accessdate=24. svibnja 2021.}}</ref> Čak i ne uračunavši lakša i teška ranjavanja, postrojbe NOVJ su pretrpjele izrazito teške gubitke: nijedna divizija NOVJ koja je sudjelovala u toj bitki nije zabilježila manje od 30% poginulih, a [[Sedma banijska divizija NOVJ-a|7. banijska divizija NOVJ]] je imala čak 52,96% ubijenih boraca.<ref>[https://www.frontslobode.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/53788/bitka-na-sutjesci-u-brojkama-i-fotografijama "Bitka na Sutjesci u brojkama i fotografijama"], Front Slobode, 14. lipnja 2015. Pristupljeno 24. svibnja 2021.</ref> U teškim borbama, poginulo je i 514 vojnika iz sastava njemačkih i snaga NDH.
Međutim su sve postrojbe NOVJ uspjele izaći iz obruča njemačkih snaga, sačuvati svoj integritet i nastaviti sudjelovati u ratu. Kako se baš tijekom Bitke na Sutjesci Glavnom štabu NOVJ pridružila britanska vojna misija, mogla je ona izvijestiti o krajnjoj odlučnosti s kojom su partizanske postrojbe pokazale u borbi, što je partizanima u nastavku rata priskrbilo presudno važnu vojnu pomoć zapadnih [[Saveznici|Saveznika]].
Redak 26:
Nijemci su operaciju pokrenute radi uništenja brigada okupljenih oko Glavnog štaba NOVJ, koje su predstavljale najbolje i najmobilnije snage te vojske (većinu snaga NOVJ predstavljali su partizanski odredi, koji su bili jako vezani uz teritoriju na kojemu su formirani) vodili su Nijemci, koji su joj i dali naziv '''Operacija Schwarz''' ("Crno"). Ova ofenziva je uslijedila nakon operacije ''Fall Weiss'' ([[Bitka na Neretvi]]) u kojoj je NOVJ imala vrlo teške gubitke (oko 12 tisuća poginulih u borbi, 600 strijeljanih i oko 2 tisuće zarobljenih boraca, od kakvih 40 tisuća partizana koji su sudjelovali u bitci), ali koja ipak nije do kraja slomila partizane, a nije zarobljen ni njihov vođa [[Josip Broz Tito]], Nijemcima poznat kao "Walter" (što mu je bilo tajno ime prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj Jugoslaviji ta se operacija nazivala i '''Peta neprijateljska ofenziva'''.
Sile Osovine su na širem području okupile oko 127.000 kopnenih vojnika i oklopnih vozila, uključujući [[Nacistička Njemačka|njemačke]], [[Kraljevina Italija|talijanske]], [[Nezavisna Država Hrvatska|hrvatske]], i [[Bugarska|bugarske]] jedinice, te preko 300 zrakoplova, pod njemačkim zapovjedništvom, protiv oko 20.000 vojnika operacijske skupine od 16 [[brigada]] [[NOV|Jugoslavenske Narodnooslobodilačke vojske]], uz koje se nalazilo osoblje i ranjenici Centralne bolnice NOVJ, njih skoro 4 tisuće. Između NOVJ i snaga Osovine je u ožujku bilo dogovoreno primirje, te su postojali kontakti koji su urodili stanovitom izmjenom informacija i manjim uzajamnim razmjenama zarobljenika.<ref>[https://www.b92.net/bbc/index.php?yyyy=2021&mm=03&dd=12&nav_id=1825137 "Drugi svetski rat i Jugoslavija: Martovski pregovori - mrlja u partizanskoj borbi ili mudar strateški potez"] B92 (prenijeto s BBC-a), 13. ožujka 2021., pristupljeno 24. svibnja 2021.</ref>
Nakon što su okupili postrojbe, Nijemci su započeli s ofenzivom na 15. svibnja 1943. Sile Osovine su iskoristile svoju prednost u početnoj poziciji da okruže i izoliraju partizane na području [[Durmitor]]a, koji se nalazi između rijeka [[Tara|Tare]] i [[Piva|Pive]] u planinskom dijelu sjeverne [[Crna Gora|Crne Gore]] i natjerale ih u žestoke borbe kroz cijeli mjesec na krševitom terenu.
Nijemci su okupljanje svojih snaga i odsutnost talijanskih snaga s područja operacije iskoristili da najprije razoružaju [[Četnici u NDH|četnike]], koji su u prethodnim mjesecima 1943. godine bili na području istočne Hercegovine i Bosne, te obližnjeg [[Sandžak
Prema mišljenju [[Davor Marijan|Davora Marijana]], Josip Broz Tito je zaustavljanjem svojih snaga u planinskom dijelu istočne Hercegovine omogućio snagama Osovine da izvedu opkoljavanje: Tito je snage NOVJ zaustavio iščekujući dolazak britanske vojne misije, koja je nekoliko dana kasnila u dolasku.<ref>[https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/velika-analiza-uglednog-hrvatskog-povjesnicara-za-pokolj-dalmatinaca-na-sutjesci-kriv-je-tito-527629 "Velika analiza uglednog hrvatskog povjesničra: Za pokolj Dalmatinaca na Sutjesci kriv je Tito!"], Damir Šarac, "Slobodna Dalmacija", 22. siječnja 2018., pristupljeno 24. svibnja 2021.</ref> Usprkos strahovitim gubitcima koje su snage NOVJ pretrpjele u borbama koje su uslijedile, to je vojno izaslanstvo potom izvijestilo zapadne [[Saveznici|Saveznike]] o krajnjoj odlučnosti s kojom se partizani borbe protiv Nijemaca, što je partizanima u nastavku rata osiguralo znatnu vojnu pomoć saveznika; stoga se ocjenjuje da je takav postupak Josipa Broza Tita znatno pridonio uspjehu njegovih snaga u ratu.<ref>[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/za-jedne-herojska-prekretnica-a-za-druge-mit-no-svi-se-slazu-sutjesku-su-iznijeli-hrvati-foto-20180105 "Za jedne herojska prekretnica, a za druge mit, no svi se slažu: 'Sutjesku' su iznijeli Hrvati"], Vanja Majetić za "tportal", 5. siječnja 2018., pristupljeno 24. svibnja 2021.</ref>
Redak 36:
9. lipnja su Nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je [[bomba]] pala pored čelne skupine i ranila ga u ruku. Titov pas, [[njemački ovčar]] Tigar se, prema navodima, žrtvovao da spasi Titu život.
[[Datoteka:Tito and Ivan Ribar in 1943.jpg|mini|lijevo| [[Ivan Ribar]] i Tito tijekom Bitke na Sutjesci]]
Suočena sa skoro isključivo njemačkim postrojbama u završnom okruženju NOV se konačno uspio probiti preko [[Sutjeska|Sutjeske]] kroz linije 118. njemačke, 104. lovačke i [[369. hrvatska "Vražja" divizija|369. legionarske pješačke divizije]] na sjeverozapadnom pravcu, prema istočnoj Bosni. Tri brigade i središnja bolnica
Smrtno je stradalo ukupno 7.543 partizana, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Njemački zapovjednik na bojnom polju [[general]] [[Rudolf Lüters]] je u svom završnom izvješću opisao "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s nevjerojatno visokim borbenim moralom".
Nakon izrazito teških gubitaka, izmorene snage NOV su se pregrupirale i našle utočište na području istočne Bosne, te su tijekom narednih 20 dana na kraće vrijeme potisnule [[Ustaška vojnica|ustaške]] i [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranske]] posade iz [[Vlasenica|Vlasenice]], [[Srebrenica|Srebrenice]], [[Olovo (BiH)|Olova]], [[Kladanj|Kladnja]] i [[Zvornik
Bitka na Sutjesci je postala važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji te se prikazivala kao pobjeda i važna etapa na putu prema konačnoj pobjedi u ratu.<ref>{{Citiranje weba
== Vidi još ==
| |||