Bibliografski zapis: razlika između inačica

Prvi tip sastoji se od raznih sustava, od kojih je možda najbitnije, spomenuti OPAC sustave (Online Public Access Catalog) prisutne u knjižnicama. OPAC sustavi sistematski propisuju građu dostupnu unutar knjižnice, zajedno sa signutarama, te se sastoje od bibiografske baze i sofisticiranima, te se sastoje od bibliografske baze i sofisticiranog sustava pretraživanja navedene baze, sukladno bibliografskim standardima.

Drugi tip sadrži bibliografski opis obuhvaćenih dokumenata, različit za različite tipove dokumenta, sažetak rada, te indeksne pojmove u obliku slobodnih ključnih riječi ili [[Deskriptor|deskriptoradeskriptor]]a. Po tematici baza podataka može obuhvaćati znanstvenu ili poslovnu literaturu kao obične vijesti. Takve baze prvenstveno služe za pretraživanje i pronalaženje relevatnih referenci, da bi na tom tragu mogli doći i do orginalnih dokumenata referiranih u bazi podataka.

Bibliometrijski su već rano bile uočene pravilnosti u raspodijeli različitih vrsta podataka, koje se prema autorima što su ih prvi opisali nazivaju zakonima s njihovim imenima. Tako, [[Lotkin zakon]] formulira raspodjelu autora koji obavljaju u nekoj disciplini u odnosu na njihovu produktivnost; [[Bradfordov zakon]] raspršenja odnosi se na raspodjelu učestalosti publikacija (obično časopisa) u nekom tematskom području, ili članka u određenom skupu časopisa; [[Zipfov zakon]] izveden je iz zaspodjele riječi u određenom skupu dokumenata, na temelju učestalosti pojavljivanja. Zajdenička je karakteristika svih bibliometrijskih raspodjela neravnomjernost (asimetričnost) s izraženom tendencijom da se podaci, neovisno o tipu s jedne strane koncentriraju u malom broju analiziranih jedinica (npr. mali broj autora proizvodi velik broj radova, literaturaiz jednog područja koncentrirana je u malom broju časopisa itd.), a s druge strane, rasprašuju se tako da ima uvijek velik broj jedinica s minimalnim doprinosom.