Arthur Schopenhauer: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8.5
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 1:
[[Datoteka:Schopenhauer.jpg|mini|desno|'''Arthur Schopenhauer''']]
'''Arthur Schopenhauer''' ([[Gdańsk|Gdanjsk]], [[22. veljače]] [[1788.]] – [[Frankfurt na Majni|Frankfurt n/M]], [[21. rujna]] [[1860.]]), [[Njemačka|njemački]] filozof, autor djela ''Svijet kao volja i predodžba'', smatra se utemeljiteljem metafizičkog [[pesimizam|pesimizma]]. U umjetnosti vidi jedini spas od bezrazložnog svijeta.<ref>"Faktopedija", ilustrirana enciklopedija 11. izdanje, 2004. Mozaik knjiga, str.145</ref>
<!-- Bio je jedan od najbitnijih filozofa [[19. stoljeće|devetnaestog stoljeća]], najpoznatiji po svom djelu "Svijet kao volja i predodžba" (''Die Welt als Wille und Vorstellung''). Ovaj filozof je bio poznat po tome što je bio [[Iracionalizam|iracionalist]], [[Filozofski pesimizam|filozofski pesimist]] i otvoreni mrzitelj [[Hegel]]a. Izučavao Upanišade, Vede, [[budizam]]. Spajajući Vede sas idealizmom [[Platon]]a i [[Immanuel Kant|Kanta]] prihvatio je mišljenje da je svijet produkt subjekta. Smatrao je da je sve privid, varka i da zato ne treba tražiti suštinu u pojavnom, vidljivom svijetu. Svojim pesimizmom Schopenhauer je utjecao na kulturu 19. stoljeća, posebno na umjetnost ([[Richard Wagner|Wagner]]) i psihoterapiju ([[Sigmund Freud|S. Freud]] i C. G. Jung). -->
 
== Životopis ==
Redak 7:
Obrazovao se u rodnom Gdanjsku i [[Hamburg]]u, a poduzeo je i brojna studijska putovanja: od [[1797.]] do [[1799.]] boravio je u [[Francuska|Francuskoj]], u [[Le Havre]]u, a između [[1803.]] i [[1804.]] boravio je u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], [[Švicarska|Švicarskoj]], [[Austrija|Austriji]], te u Francuskoj i [[Engleska|Engleskoj]].<br>
Nakon smrti oca, [[1805.]] godine preselio se u [[Weimar]], gdje ga je majka, spisateljica, uvela u književne krugove u kojima su se kretali i [[Christoph Martin Wieland|Wieland]] i [[Johann Wolfgang von Goethe|Goethe]]. No kako Schopenhauer nije cijenio ni mondeni život, ni majčino ponašanje, koje je smatrao nemoralnim, u weimarskom je periodu vodio samotan život, posvećujući se proučavanju grčkih i rimskih klasika, ali i [[Indijska filozofija|indijske filozofije]].<br>
Godine [[1809.]] na sveučilištu u [[Göttingen]]u slušao je predavanja [[skepticizam|skeptika]] [[Gottlob Ernst Schulze|Gottloba Ernsta Schulzea]], a na [[Berlin|berlinskomberlin]]skom je sveučilištu – na koje je ušao [[1811.]] – pohađao predavanja [[Friedrich Daniel Ernst Schleiermacher|Schleiermachera]] i [[Johann Gottlieb Fichte|Fichtea]].<br>
Godine [[1813.]] u [[Jena|Jeni]] je obranio disertaciju iz filozofije ''O načelu razloga'' (''Über die vierfache Wurzel des Satzes vom zureichenden Grunde''), koja je iste godine i objavljena. Godine [[1816.]] izašlo je prvo izdanje rasprave ''Über das Sehen und die Farben'' (''O vidu i bojama''), koja se nadovezuje na Goetheove znantvene teorije. Svoje je najvažnije djelo, ''Die Welt als Wille und Vorstellung'' (''Svijet kao volja i predodžba'') Schopenhauer pisao od [[1814.]] do [[1818.]], a objavio godinu dana kasnije. Ondašnja je kritika to djelo primila veoma hladno.<br>
Godine [[1820.]] Schopenhauer je počeo predavati u Berlinu. Njegova su predavanja (koja je namjerno držao u isto vrijeme kada i [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegel]]) imala slab odjek, tako da se ondje zadržao tek jedan semestar. Napustio je Berlin i nastavio putovati (Švicarska, Italija, Njemačka), da bi se [[1825.]] vratio i nastavio predavati. [[Epidemija]] [[kolera|kolere]] ([[1831.]]) navela ga je da definitivno napusti akademsku karijeru.<br>
Redak 21:
 
== Schopenhauer i žene ==
Schopenhauer je poznat po svom [[esej]]u ''Über die Weiber'' (''O ženama''), u kojem je izrazio svoje neslaganje sa , tzv. "teutonsko-krišćanskim" odnosom prema ženama. On je tvrdio da je " ženina priroda da služi", i protivio se [[Friedrich Schiller|Schillerovoj]] poemi u čast ženama, ''Würde der Frauen'' (''Dostojanstvo žena''). Međutim, [[esej]] daje dva komplimenta i to: "žene su razboritije u svom sudu od muškaraca" i da su suosjećajnije prema patnjama drugih. Ovo posljednje je protumačeno kao slabost, a ne kao vrlina.
 
U Schopenhauerovoj zbirci eseja i fragmenata objavljenoj 1851. godine pod imenom «''Pererga i Paralipomena''» možemo tako naći njegove tvrdnje kako «''već pogled na ženski stas govori da žena nije određena niti za velika duhovna, niti za velika tjelesna djela''». ObziromS obzirom na to da žene imaju samo preduvjete za vrlinu poput suosjećanja, ali nemaju osobine poput pravednosti, poštenja i savjesnosti (koji da su osobeni jedino muškarcima), izlaže Schopenhauer svoj «kolosalni» zaključak: «''Stoga je jedna posve iskrena, neprijetvorna žena vjerojatno nemoguća.''» (PP, 672). On također drži da žene nemaju pravi smisao za lijepo, a ako se bave glazbom, poezijom ili lijepim vještinama, da se radi o običnom «''majmunisanju i koketeriji''», s ciljem da se drugima svide. (PP, 674). Konačni bi njegov zaključak bio: «''One su sexus sequior, u svakom pogledu zaostali drugi spol, prema čijim slabostima treba imati obzira, ali je iskazivanje strahopoštovanja prema njemu smiješno preko svake mjere i unižava nas u njihovim očima.''» (PP, 676). Schopenhauerov odnos prema ženama karakterističan je za njegovo doba, naime njihovu "prevlast", te ''starofrancusku galanteriju i bljutavu veneraciju žena'' uzima kao znak ''propadanja modernog društva'', čemu suprotstavlja kao ispravan pogled na žene, njihov društveni status i ulogu, kod starih (pretkršćanskih) i orijentalnih naroda (PP, 676). Navodi da: "''Prava europska dama je biće koje uopće ne bi trebalo egzistirati; trebali bi postojati domaćice i djevojke koje se nadaju da će to postati, pa se stoga ne odgajaju za aroganciju, nego za domaćinstvo i podređenost.''" (PP 676). Smatra da bi trebalo ozakoniti poligamiju, jer da zbog ograničavanja ženidbe na samo jednu ženu, veliki broj žena ostaje neudan, te se mnoge zbog toga odaju i prostituciji. (PP 677 - 678). Izgleda da je Schopenhauerov odnos prema ženama bio plod odnosa prema majci Johanni, koja je upravo bila "prava europska dama" - bogata i ugledna udovica, te uspješna spisateljica. Schopenhauer, međutim, smatra svoje stavove o ženama logičnim produktom svojih filozofskih teorija.
 
== Relevantni članci ==