Arhivist: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 0) #IABot (v2.0.8 |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Archivist Survey.jpg|mini|Arhivistkinja]]
[[Datoteka:HDA 171009 3.jpg|mini|Arhivsko gradivo u Hrvatskom državnom arhivu]]
'''Arhivist''' je osoba zaposlena u [[arhiv
Kada dokumenti u nekoj državnoj ili upravnoj ustanovi više nisu potrebni za svakodnevno poslovanje, arhivisti odlučuju o tome koji od njih imaju trajnu, povijesnu, informacijsku i spomeničku vrijednost, te dokumente zatim predaju arhivu gdje se dalje sređuju kako bi ih se zaštitilo i olakšalo njihovo daljnje korištenje.
Vrednovanje dokumenta može biti izazov za arhivista, on mora birati gradivo čija vrijednost opravdava troškove skladištenja i čuvanja te troškove intenzivnog rada na obradi, opisu i referentnim uslugama. Osnovno obilježje identiteta arhivista je njegova funkcija da zaštiti memoriju nekog naroda i očuva arhivsko gradivo kao dio [[kulturna baština|kulturne baštine]].
Redak 10:
Arhivisti su također, pri svome radu, upućeni u etički [[kodeks]]. Za arhivsku zajednicu veliki korak na putu k stvarnoj neovisnosti predstavlja etički kodeks Međunarodnog arhivskog vijeća koji sadrži pravila ponašanja i vrijednosti koje prihvaća većina arhivista. Osnovni je cilj tih pravila osiguranje kvalitetnih usluga korisnicima i [[društvo|društvu]] općenito. Kodeks upoznaje nove članove struke s ovim pravilima, podsjeća iskusne arhiviste na njihove profesionalne odgovornosti a kod javnosti pobuđuje povjerenje u struku. Uz posao koji obavljaju upravljajući i brinući o zbirkama, arhivisti pomažu korisnicima u interpretaciji i [[istraživanje|istraživanju]] gradiva. Referentni rad može biti samo dio posla arhivista u manjim organizacijama, ili činiti najveći dio njihova djelovanja u većim arhivima gdje se traže specifične uloge (referentni arhivist, arhivist za obradu…).
Arhivisti rade za različite organizacije, uključujući vladine agencije, lokalne vlasti, [[muzej
Arhivisti često imaju i ulogu učitelja, nije neobično da arhivist zaposlen na koledžu ili sveučilištu predaje o temama povezanima
Pojava standarda "kodiranog arhivskog opisa" te rast zahtjeva za online materijalom, zahtijeva od arhivista da postane više tehnološki osposobljen. Mnogi od njih nastoje steći
== Vještine ==
[[Datoteka:Oporuka Agape HDA 090609.jpg|mini|Oporuka Agape, kćeri zadarskog tribuna Dabra. 15. srpnja [[999.]] U Zadru. HR -HDA-876-1; Hrvatski državni arhiv]]
Zbog raznolike prirode posla, organizacije i radnog okruženja, arhivisti moraju imati širok spektar vještina:
*Oni koji rade na referentnim i pristupnim pozicijama moraju biti dobri u odnosima
*Osnovne konzervatorske vještina potrebne su kako bi se produžio životni vijek vrijednih kulturnih artefakata
*Premda se mnoge zbirke sastoje isključivo od papirnih spisa, sve više arhivista mora se suočiti
*Zbog ogromne količine sortiranja i popisivanja, arhivist mora bit dobro organiziran i analitičan te imati sposobnost uočavanja detalja.
*Pri popisivanju građe ili radu
*Arhivisti su povremeno pozvani komentirati ili odrediti kontekst zapisima iz svojih zbirki pa je važno da ih dobro poznaju.
Redak 36:
Godine 1898. nizozemski arhivski teoretičari, Samuel Muller, Johan Feith i Robert Fruin, objavili su tekst o poštivanju "organski nastalih cjelina" i arhivskoj teoriji - "Handleiding voor het ordenen en beschrijven van archiven". Stvoreno za nizozemsku udrugu arhivista, djelo iznosi sto pravila na kojima se zasniva posao arhivista. Unutar tih pravila osobito je istaknut princip očuvanja provenijencije i izvornog poretka kao bitna značajka arhivskog djelovanja.
Sljedeći veliki tekst "Manual of Archive Administration" napisao je 1922. Sir Hilary Jenkinson, tadašnji član Britanskog javnog arhiva. U ovom radu Jenkinson tvrdi da su arhivi dokazno sredstvo, a da je moralna i fizička obrana ove evidentne vrijednosti središnje načelo arhivskog posla. Nadalje ističe svoju ideju o tome što bi jedan arhiv trebao biti i kako bi trebao funkcionirati.
Godine 1956. T.R. Schellenberg, nekadašnji direktor Državnog arhiva [[SAD]]-a, te jedan od poznatijih članova arhivske profesije u Americi, objavio je djelo "Moderni Arhivi". Njegov red zamišljen je kao akademski udžbenik koji definira arhivsku metodologiju i daje arhivistima točne tehničke upute o radnom procesu i programu. Odmičući se od Jenkinsonovog organičkog i pasivnog pristupa arhivskom prikupljanju podataka, gdje je
Godine 1972. njemački arhivist Ernst Posner objavio je djelo "Arhivi u staro doba". Njegov rad ističe da arhivi nisu novi izum, već su postojali u različitim društvima od najranijih vremena. U djelu iznosi povijest pohrane, čuvanja i upravljanja zapisima u civilizacijama [[stari vijek|starog vijeka]], od Egipćana do Grka i Rimljana. U vrijeme kada je knjiga izdana predstavljala je sasvim nov pristup jer su arhivisti rijetko proučavali teme koje su se ticale povijesti čuvanja i čuvara zapisa.
1975. eseji Margaret Cross Norton sakupljeni su pod naslovom "Norton o arhivima: tekstovi
== Poznati arhivisti ==
|