Aramejski jezik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m WPCleaner v2.04 - bot-mode / ispravljene CheckWiki pogreške (Parametar predloška završava prijelomom teksta)
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 18:
'''Aramejski''' (imperijalni aramejski, biblijski aramejski; ISO 639-3: [http://www.sil.org/ISO639-3/documentation.asp?id=arc arc]) je jezik ili grupa jezika koji pripadaju [[Semitski jezici|semitskoj podskupini]] [[Afrazijski jezici|afrazijske jezične obitelji]].<ref>[http://linguistlist.org/forms/langs/LLDescription.cfm?code=arc The Imperial Aramaic Language]</ref> Točnije, on je dio sjeverozapadne skupine semitskih jezika koja uključuje i [[Kanaanski jezici|kanaanske jezike]] kao što su [[hebrejski]] i [[fenički]]. Aramejska abeceda usvojena je kao osnova za mnoge druge jezike i preteča je hebrejskom, sirijskom i arapskom pismu. Tijekom svojih približno 3.100 godina pisane povijesti, aramejski je služio kao jezik administracije mnogih carstava i kao jezik bogoslužja, vjerskog učenja te govorni jezik nekolicine semitskih naroda s Bliskog istoka.
 
Povijesno gledano, aramejski je jezik [[Aramejci|aramejskih plemena]], semitskog naroda u regiji između [[Levant]]a i sjeverne [[Eufrat]]ske doline. Do oko 1.000 prije Krista, Aramejci su formirali niz kraljevstava na teritoriju koje danas spada pod zapadnu [[Sirija|Siriju]]. Aramejci su ojačali za vrijeme vladavine [[Kaldejci|Kaldejaca]] (911.-605. g. pr. Kr.) pod čijim utjecajem aramejski jezik postaje prestižan te se širi većim dijelom Mezopotamije i Levanta.
 
Na njegovu vrhuncu, verzije aramejskoga govorile su se u dijelovima današnjih [[Irak]]a, Sirije, [[Libanon]]a, [[Izrael]]a, [[Jordan]]a, [[Palestinska Autonomna Područja|Palestinskih Autonomnih Područja]], [[Kuvajt]]a, Sjevernog i Istočnog dijela [[Arapski poluotok|Arapskog poluotoka]] i, u manjoj mjeri, dijelovima jugoistočne i južne središnje [[Turska|Turske]] te sjeverozapadnog [[Iran]]a. Aramejski je bio jezik [[Isus Krist|Isusa Krista]] koji je govorio galilejskim dijalektom, jezik kojim su napisani dijelovi biblijskih knjiga [[Daniel (knjiga)|Daniela]] i [[Ezra (knjiga)|Ezre]], kao i jedan od jezika [[Talmud]]a.
 
Pismoznanci neo-asirske birokracije također su koristili aramejski, a tu su praksu, zajedno s drugim administrativnim praksama, kasnije naslijedili neo-babilonci (605.-538. g. pr. Kr.) i [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenidi]] (539.-323. g. pr. Kr.). Posredstvom učenih pismoznanaca, visoko standardizirani pisani aramejski (u svom Ahemenidskom obliku zvan carski aramejski) je postao ''[[lingua franca]]'' trgovine na Ahemenidskom teritoriju. Ta upotreba pisanog aramejskog jezika potom je dovela do usvajanja aramejskog pisma i, kao logograma, dijela aramejskog rječnika u pisanim oblicima nekoliko srednje[[Iranski jezici|iranskih jezika]], uključujući partski, perzijski, sogdianski i khwarezmianski.
 
Duga povijest aramejskog jezika, kao i njegova raznovrsna i rasprostranjena upotreba doveli su do razvoja mnogih različitih vrsta koje se ponekad smatraju dijalektima, iako su vremenom postale sasvim različite tako da se danas ponekad smatraju zasebnim jezicima. Ne postoji jedan jedinstveni aramejski jezik te svako vrijeme i mjesto ima svoju vlastitu varijaciju. Šire korišteni Istočni aramejski i Mandički oblici danas su uglavnom ograničeni na sjeverni Irak, sjeveroistočnu Siriju, sjeverozapadni Iran i jugoistočnu Tursku, dok se teško ugrožen Zapadni aramejski govori u malim zajednicama u sjeverozapadnoj Siriji i Izraelu.
Redak 43:
*lahmo - kruh;
 
Napisano je kako se izgovara, jer aramejsko pismo je slično arapskom pismu i piše se s desna na lijevo. Ne postoji [[škola]] u kojoj se taj jezik može naučiti pisati i čitati, no aramejski [[svećenik|svećenici]] organiziraju skupove u svojim [[crkva]]ma, te podučavaju mlade o jeziku i kulturi svog naroda, a jer [[brak]]ove uglavnom sklapaju međusobno, dakle rijetko za bračnog druga uzimaju nekoga tko je druge nacionalnosti, tako se i jezik jedino prenosi s generacije na generaciju. [[Isus Krist]] je govorio aramejski jezik.
 
== Izvori ==