Antoine Henri Becquerel: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Conservatoire national des arts et métiers |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 25:
[[datoteka:Becquerel plate.jpg|mini|desno|300px|Slika Becquerelove [[fotografija|fotografske ploče]] na kojoj se vidi djelovanje nevidljivog [[zračenje|zračenja]] nastalo od [[uranij]]eve [[soli]]. Sjena metalnog [[Malteški križ|Malteškog križa]] koji je bio smješten između uranijeve soli i fotografske ploče se jasno vidi.]]
'''Antoine Henri Becquerel''' ([[Pariz]], [[15. prosinca]] [[1852.]] – [[Le Croisic]], [[25. kolovoza]] [[1908.]]), [[Francuska|francuski]] [[fizika|fizičar]], nobelovac i jedan od otkrivača [[radioaktivnost
== Životopis ==
Becquerel se rodio u [[Pariz
[[Radioaktivnost]] je slučajno otkrio [[1896.]] proučavajući [[fosforescencija|fosforescenciju]] [[uranij]]evih [[soli]]. Istražujući rad [[Wilhelm Conrad Röntgen|W. C. Röntgena]], Becquerel je pripremio [[fluorescencija|fluorescentni]] [[Minerali|mineral]] [[kalij]]ev uranil-sulfat, [[fotografija|fotografske]] ploče i crni materijal za pokus kojemu je bila potrebna jaka [[Sunčeva svjetlost|Sunčeva svjetlost]]. Međutim, prije izvođenja pokusa otkrio je da su ploče potpuno pocrnile kao da su bile izložene suncu. Nakon nekoliko dana ponovio je pokus, i otkrio da na fotografskim pločama ponovno ostaju tragovi, iako nije bio sunčan dan. [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]] koju je dobio [[1903.]] podijelio je s [[Pierre Curie|Pierrom]] i [[Marie Curie]]:
:"''...zbog izvanrednih zasluga koje je ostvario svojim otkrićem spontane radioaktivnosti''".
''[[Francuska akademija znanosti|Académie des Sciences]]'' ga je izabrala za privremenog tajnika [[1908.]], što je i godina njegove smrti. Preminuo je u [[Le Croisic
Prema njemu je nazvana [[mjerna jedinica]] za [[radioaktivnost]], [[bekerel]] (Bq), a postoje i Becquerelovi [[krater]]i na [[Mjesec]]u ([[Becquerel (krater na Mjesecu)|Becquerel]]) i [[Mars (planet)|Marsu]] ([[Becquerel (krater na Marsu)|Becquerel]]).
Redak 44:
Iz takvih radioaktivnih elemenata izlaze tri vrste zraka: [[Alfa-čestica|alfa]], [[Beta-čestica|beta]] i [[Gama-čestica|gama zrake]]. Ako radioaktivni element stavimo u [[Olovo (element)|olovnu]] posudu i zrake podvrgnemo djelovanju jakog [[magnetsko polje|magnetskog]] ili [[električno polje|električnog polja]], i to u prostoru iz kojeg smo isisali zrak, opazit ćemo na [[Fluorescentni zaslon|fluorescentnom zastoru]] njihovo skretanje. Snop zraka koji je veoma otklonjen za jednu stranu jesu beta-zrake, snop koji je skrenut malo slabije na drugu stranu jesu alfa-zrake, a treći snop koji se ne otklanja zovemo gama-zrake. Mjerenjem i ispitivanjem tih zraka bilo je utvrđeno da su alfa-zrake atomske jezgre [[helij]]eva atoma koji se sastoji od dva protona i dva neutrona, pa prema tome nose pozitivan naboj. Beta-zrake su snop [[elektron]]a, dok su gama-zrake [[elektromagnetski valovi]], i to manje [[valna duljina|valne duljine]] od [[Rendgenske zrake|rendgenskih zraka]]. Važna je kod tih zraka njihova [[brzina]], a time i [[kinetička energija]]. Beta zrake imaju brzinu koja se približava [[Brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]], dok je brzina alfa-zraka znatno manja i iznosi 15 000 000 [[Metar u sekundi|m/s]].
Ako se [[radij]] stavi u posudu iz koje je isisan zrak, vremenom će se u posudi pojaviti neki [[plin]] koji je također radioaktivan. Taj plin je novi kemijski element koji se zove [[radon]] Rn. Međutim, radon poslije nestane, a na stijenama posude se taloži neka tvar koja je isto radioaktivna, a zove se radij A (Ra A). Iz toga izlazi da se kod radioaktivnih elemenata vrši stalno raspadanje atomske jezgre, pa jedan kemijski element prelazi u drugi. Pri tome je naročito važno ovo. Oni radioaktivni elementi koji emitiraju alfa-zrake snižavaju raspadanjem [[atomska masa|atomsku masu]] za 4, dok se njihov [[Atomski broj|redni broj]] koji karakterizira njihova kemijska svojstva snizuje za 2. Alfa-zrake su naime pozitivno nabijene čestice, koje imaju električni naboj ''e''<sup>+2</sup> (gdje je ''e'' [[električni naboj]] [[elektron]]a), a [[masa]] im je otprilike jednaka četverostrukoj masi jezgre [[vodik]]a. Drugačije je kod emitiranja beta-zraka koje su ustvari elektroni. Izbacivanjem jednog elektrona iz jezgre povisuje se pozitivni naboj jezgre za 1, a atomska masa se ne mijenja. Jezgra je naime izgubila jedan negativni naboj, pa je zbog toga njezin sveukupni pozitivni naboj veći za jedan.
== Izvori ==
| |||