Anticiklona: razlika između inačica

'''Anticiklona''' ili '''barički maksimum''' je područje visoka [[Atmosferski tlak|tlaka u atmosferi]]. Ako se raspored tlaka zraka na nekoj visini prikaže s pomoću [[izobare|izobara]], to jest linija jednakoga tlaka zraka, tada se anticiklona prikazuje zatvorenim kružnim ili [[elipsa|eliptičnim]] izobarama u kojima se nalazi maksimum tlaka zraka ([[barometar]]ski maksimum). U anticikloni na [[Sjeverna polutka|sjevernoj polutki]] [[zrak]] struji u smjeru gibanja kazaljke na [[Sat (instrument)|satu]], na [[Južna polutka|južnoj polutki]] u obrnutom smjeru i udaljuje se od središta prema rubovima anticiklone. Zbog toga se u [[visina]]ma zrak spušta pa u anticiklonalnim područjima pretežito prevladava lijepo i stabilno [[Vrijeme (klima)|vrijeme]] s malo [[oblak]]a. Osobito zimi, međutim, u donjim slojevima zraka u anticikloni se pojavljuju niski oblaci ili [[magla]]. <ref> '''anticiklona''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=2979] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Označava se slovom V (ili A). Tlak zraka je jednak ili viši od 1 013 [[hPa]]. Anticiklona donosi stabilno, suho i vrlo često sunčano vrijeme.

Prema sastavu i nastanku, anticiklone se mogu razvrstati na anticiklone koje putuju (nastaju između ciklona jedne porodice ciklona), hladne anticiklone (nastaju na stražnjoj strani serije ciklona), kvazistacionarne anticiklone (nastaju nakon prodora hladnog zraka i mogu zauzimati veliki prostor, često i površine čitavog kontinenta, a zadržavaju se na istom mjestu dugo vremena) i suptropske anticiklone (područja visokog tlaka, koja zauzimaju veliki prostor, prostiru se do velikih visina i gotovo su nepomična). Anticiklone, koje zauzimaju veliki prostor i čitavu troposferu, redovito postaju velika upravljačka središta za gibanje ciklona na svom rubu. Tako na primjer, veoma izražena anticiklona u Zapadnoj Europi može postati blokirajuće središte, koje kroz duže vrijeme onemogućuju prodor ciklone na europsko kopno. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>