André-Marie Ampère: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Vanjske poveznice: brisanje suvišnog zakomentiranog teksta
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 23:
}}
 
'''André-Marie Ampère''' ([[Lyon]], [[20. siječnja]] [[1775.]] - [[Marseille]], [[10. lipnja]] [[1836.]]), [[Francuska|francuski]] [[fizičar]], [[matematičar]], [[kemičar]] i [[filozof]]. [[Profesor]] na Politehničkoj školi u [[Pariz]]u ([[Francuski jezik|fr]]. ''École polytechnique'') i na ''Collège de France''. Među prvima je razlučio [[atom]]e i [[molekule]]. Izumio je [[galvanometar]], pridonio razvoju električnoga [[brzojav]]a ili telegrafa i, s [[Dominique François Arago|D. F. Aragoom]], [[elektromagnet]]a. Među prvima rabio nazive električni [[napon]] i [[električna struja]]. Potaknut otkrićem [[Hans Christian Ørsted|H. C. Ørsteda]] da se [[magnet]]na igla zakreće pri promjeni struje koja teče žicom u blizini, Ampère je nastavio istraživanje povezanosti između [[elektricitet]]a i [[magnetizam|magnetizma]] ([[Ampèreov zakon]]). [[Pokus]]ima je istraživao međudjelovanje između dviju električnih struja i otkrio matematički izraz za tu [[sila|silu]]. Otkrio je da strujna petlja stvara slično [[magnetsko polje]] kao stalni ravni magnet. Razvio je mikroskopsko tumačenje magnetskih svojstava, prema kojemu su u svakom elementu tvari prisutni mali unutarnji strujni krugovi (molekularne struje) kojima se magnetska polja [[vektor]]ski zbrajaju i čije ukupno djelovanje ovisi o tome kakve su njihove međusobne orijentacije. Napravio je uređaj za mjerenje električne struje s pomoću pokretne igle, a to je prethodilo galvanometru. Na temelju analogije između električnih i magnetskih pojava, koja je bila potaknuta filozofskim argumentima ([[Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling]]), moglo se očekivati da bi struja u strujnom krugu jednoga vodiča izazvala pojavu struje u drugome vodiču, koji nije priključen na [[električni izvor]]. Ampère je 1822. istraživao taj problem i napisao da takav učinak ne postoji, ali da se u drugoj žici ipak nešto može primijetiti pri uključivanju i isključivanju struje u prvoj žici. No tome nije pridavao pozornost, jer je tragao za strujom koja bi tekla cijelo vrijeme. Ponavljanje slična pokusa dovelo je [[Michael Faraday|M. Faradaya]] 1831. do otkrića [[Elektromagnetska indukcija|elektromagnetske indukcije]]. Ampère je jedan od istaknutih [[Enciklopedisti|enciklopedista]], član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] ([[Engleski jezik|eng]]. ''Royal Society'') od 1827. Po njemu je nazvana jedinica [[Električna struja|jakosti električne struje]] [[amper]]. <ref> '''Ampère, André Marie''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2352], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Njegovo ime nalazi se na listi [[Lista sa 72 imena na Eiffelovom tornju|72 znanstvenika]] ugraviranih na [[Eiffelov toranj|Eifellovom tornju]].
 
== Ampèreov zakon ==
Redak 36:
: <math>\mathrm{d}\vec{s}</math> - element [[Duljina|puta]] uzduž [[krivulja|krivulje]] [[integral|integracije]],
: <math>I\!</math> - [[jakost električne struje]] koju obuhvaća krivulja,
: <math>\mu_0\!</math> - [[magnetska permeabilnost]] [[vakuum]]a. <ref> '''Ampèreov zakon''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2354], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
== Ampèreova teorija magnetizma ==
{{Glavni|Magnetizam}}
 
Na osnovi [[magnet]]skog djelovanja [[električna struja|električne struje]], Ampère je postavio [[hipoteza|hipotezu]] da svako [[magnetsko polje]] ima svoj uzrok u električnoj struji. Dijeleći [[magnet]] na sitne djeliće, svaki djelić čini za sebe potpuni magnet. Prema tome se može uzeti da je svaka molekula magnet s polovima na suprotnim krajevima. Magnetizam [[molekule]] tumači se time što oko molekule teče molekularna električna struja. Pod utjecajem magnetskog polja, kada se tijelo magnetizira, sve njegove molekularne struje zauzimaju isti smjer, te se time ispoljava magnetizam tijela. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
== Izvori ==