Almoš: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: pravopis
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 49:
| vjera = [[Kršćanstvo|rimokatolik]]
}}
'''Almoš''' ('''Almo'''<ref name="Horvat">[[:s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Tomislav, prvi kralj hrvatski|Rudolf Horvat, ''Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.)'']]</ref><ref>[[Trpimir Macan]], ''Povijest hrvatskoga naroda'', Zagreb, 1992.</ref>) ([[Esztergom]], [[Ugarska]], [[1068.]] - [[Domos]], [[Bizant]], [[1. rujna]] [[1129.]]), [[Ugarska|ugarski]] kraljević iz dinastije [[Arpadović]]a. Bio je nećak ugarskoga kralja [[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske|Ladislava I. Svetog]] i brat [[Koloman]]a. Obnašao je istaknute službe u ugarskom i hrvatskom kraljevstvu, između ostalog bio je postavljen i za [[hrvatski vladari|hrvatskog kralja]] (1095.).
 
==Životopis==
Redak 63:
Međutim, Almoš se [[1107.]] godine opet pobunio protiv brata. Pobjegao je u [[Poljska|Poljsku]], gdje ga je primio knez [[Boleslav III. Krivousti]] ([[1107.]] – [[1138.]]) i pružio mu vojnu pomoć. Almoš je provalio u [[Ugarska|Ugarsku]] i zauzeo grad Abaujvar na Herandu. Čuvši za to Koloman je odmah pohitao s vojskom i opsjeo grad. Almoš se opet predao, a brat mu je ponovno oprostio. Koloman je pritom sklopio tajni savez s Boleslavom III. Krivoustim protiv njemačko-rimskog cara Henrika V.
 
Već [[1108.]] godine Almoš se opet pobunio. Koloman mu je oduzeo svu imovinu i titulu [[herceg]]a čim je doznao da Almoš opet sprema pobunu. Almoš je pobjegao u Njemačku, gdje ga je primio car [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik V.]]. Izišao je u susret njegovim molbama i objavio rat Kolomanu želeći od Ugarske učiniti vazalnu njemačku državu. Nijemci su opsjeli grad [[Požun]], a vojska češkog kneza [[Svatopluk]]a, koji je bio njemački vazal, provalila je i pustošila sjeverozapadnu Ugarsku. No tada je Češku napao ugarski saveznik, poljski knez Boleslav III. Krivousti, pa se Svatopluk hitno morao vratiti u Češku. Carev pohod je propao jer se Požun nije predao.
 
Koloman je za nasljednika proglasio svog sina [[Stjepan II., kralj Ugarske i Hrvatske|Stjepana II.]] i dao ga okruniti. Pred smrt je saznao da Almoš sprema novu pobunu, pa je zabrinut za sudbinu svog sina i nasljednika, koji je tada imao tek 14 godina dao zarobiti Almoša i njegova sina [[Bela II. Slijepi|Belu]], te ih je oslijepio. Potom ih je obojicu zatočio u samostanu [[Damiš]]u blizu [[Vacija|Vacije]].<ref>Šišić, Ferdo, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića I dio, str. 174.</ref>
Redak 71:
===Sukob sa Stjepanom II.===
 
Nakon smrti cara [[Aleksije I. Komnen|Aleksija I. Komnena]] na vlast je došao njegov sin Ivan II. Dobri Komnen. On je nasljedio jaku državu i punu riznicu, pa se mogao posvetiti proširenju svoje države. Njegov je prvi cilj bila [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko]]-[[Kraljevina Ugarska|Ugarska]] Kraljevina. Careva supruga ''Piroška'', koja je uzela ime Irena je bila kći kralja Ladislava I. Svetog. Ona je na bizantskom dvoru pružila utočište slijepom kraljevu stricu Almošu, a car mu je obećao da će ga vratiti na vlast. I kralj [[Stjepan II., kralj Ugarske i Hrvatske|Stjepan II.]] je otpočeo pripreme za rat. Sklopio je savez sas [[Normani]]ma i [[Srbi]]ma, te prikupio jaku vojsku. Potom je zatražio da car protjera Almoša i druge ugarske nazadovoljnike s dvora, a kada on to nije učinio [[1127.]] je napao Bizant.<ref>Šišić, F., str. 178.</ref> Ugarska vojska je zauzela [[Braničevo]] i [[Beograd]], te prodrla do [[Plovdiv]]a, te se s bogatim plijenom povukla natrag. Kralj je razorio Beograd, a od kamena toga grada dao sazidati [[Zemun]].
 
Almoš je umro [[1129.]] godine.