Ali: razlika između inačica

'''Ali''', punim imenom '''Ali bin Abi Talib''' (arap.: علي بن أﺑﻲ طالب),‎ je kod [[suniti|sunita]] poznat kao četvrti od četiri pravedna [[kalif]]a. [[Šijiti]] ga drže prvim [[imam]]om i prvim pravim kalifom. Ali je bio [[Muhamed|Muhamedov]]ov rođak, a kasnije je oženio Muhamedovu kćer Fatimu. Ali je drugi [[muškarac]] koji je prihvatio [[islam]]. Bio je kalif od [[656.]] do [[661.]], a šijiti ga drže imamom od [[632.]] do [[661.]]

Rođen je u Hijazu, regiji središnje zapadne Arabije. Njegova obitelj je napajala vodom [[Hadž|hadžijehadž]]ije u danima hadža (u vrijeme prije [[islam]]a). Jedan je od [[Desetorica Poslanikovih ashaba|desetorice poslanikovih ashaba]] kojima je još za života obećan [[Džennet]].<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.svetionikislama.org/tekstovi/10-alija-ibn-ebu-talib-ra--lav-islama.html |title=Arhivirana kopija |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20160605084754/http://www.svetionikislama.org/tekstovi/10-alija-ibn-ebu-talib-ra--lav-islama.html |archive-date=5. lipnja 2016. |access-date=16. lipnja 2016. }}</ref> Kada je Alijina majka bila [[trudnoća|trudna]] imala je čudne [[snovi|snove]]. Ulaskom u svetilište u [[Meka|Meki]] dogodili su se čudni događaji sa zidovim svetišta, pa po predaji nije mogla tri dana izaći odatle. Trećega dana je izašla sas Aliem u naručju.

Ali je vjerovao Muhamedu i počeo je ispovijedati islam. Ali je čvrsto stajao uz Muhameda tijekom kažnjavanja muslimana u Meki. Alija je [[622.]] stavio na kocku svoj život i spavao je u Muhamedovu krevetu i pretvarao se da je Muhamed da bi spriječio [[atentat|atentatore]]ore da ubiju Muhameda, a i da bi omogućio Muhamedu bijeg. Kada je Muhamed pobjegao iz Meke Ali je ostao i stavio na kocku je svoj život da bi proveo Muhamedove instrukcije da svim vlasnicima vrati sve ono što su Muhamedu dali da im čuva na sigurnom.

Prva mala zajednica muslimanskih emigranata u Medini bila je jako siromašna. Nisu imali zemlje, ni kuća i živjeli su od milostinje koju bi dobili od onih koji bi prešli na islam. Ali je dijelio sve teškoće sa zajednicom. Zajedno s Muhamedom u bitkama borio se za islam. Prvi put se istakao kao ratnik u bici kod Badra [[624.]]. Tu je ubio 20 ili 22 neprijatelja. Istakao se i u bici kod Uhuda, kao i u mnogim drugim bitakama, gdje je koristio svoj u rascepljeni mač Zulfikar. U toj bici je ubio dvojicu nosača [[zastava]], pa je time oslabio moral poganske vojske, a ojačao moral muslimana.

U [[Bitka na Bedru|bitki na Bedru]], dobio je zadatak izaći na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. Ubio ga je jednim udarcem. U jeku bitke pobio je najljuće neprijatelje islama. Nosio je zastavu crne boje, kojoj su dali naziv ''"Ikab"''. Tako je bilo i na [[Bitka kod Uhuda|bitki na Uhudu]]. Ali nije izostajao iz niti jedne bitke, osim iz pohoda na Tebuk, jer ga je [[Muhammed]] ostavio kao namjesnika [[Medina|Medine]].

Kada se sas hadžiluka vraćao u Medinu Muhamed je [[10. ožujka]] [[632.]] , održao govor u kojemu je naglasio da je Ali njegov nasljednik. Autentičnost izjave je sporna. Svi šijiti vjeruju da je to točno, a samo dio sunita vjeruje da je to točno.

Muhamed je bio bolestan 632. i izgledalo je da se oporavio. Otišao je na molitvu u [[džamija|džamiju]], a kada se vratio brzo je [[smrt|umro]]. Dok su Ali i Muhamedova bliska obitelj prali i pripremali mrtvo tijelo za [[pogreb]], mala grupa odabranih je glasovanjem proglasila [[Abu Bakr]]a za Muhamedova nasljednika tj. za prvoga kalifa. Prema sunitskom tumačenju Muhamed je umro i nije odredio nasljednika, pa je nasljednik, kalif odabran glasovanjem. Šijiti drže da je Muhamed odredio Alija za nasljednika i da je to mnogo puta svima rekao. Zbog toga nije odmah došlo do podjele, jer se Alija nije borio protiv izabranoga kalifa. Šijiti nisu prihvaćali ni [[Abu Bakr|Abu Bakra]]a ni dva sljedeća kalifa Omera i Osmana. Suniti tvrde da je Ali to prihvatio i podržavao takvu vlast, a šijiti da se distancirao.

Nakon Osmanovog ubojstva, Ali nije želio preuzeti [[hilafet]]. No, popustio je nakon nagovaranja, ali pod uvjetom da mu svi u džamiji daju prisegu na vjernost.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.svetionikislama.org/tekstovi/10-alija-ibn-ebu-talib-ra--lav-islama.html |title=Arhivirana kopija |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20160605084754/http://www.svetionikislama.org/tekstovi/10-alija-ibn-ebu-talib-ra--lav-islama.html |archive-date=5. lipnja 2016. |access-date=16. lipnja 2016. }}</ref> Prvi je dao prisegu [[Talha ibn Ubejdullah]], a nakon njega i ostali prisutni. Na taj način Ali četvrti kalif i ujedno i posljednji [[Pravedni kalifi|pravedni kalif]].

Ali je posmjenjivao provincijske guvernere, koji su uglavnom bili Osmanovi rođaci. Zamijenio ih je povjerljivim pomoćnicima. Glavni grad je preselio iz Medine u [[Kufa|Kufu]] u [[Irak|Iraku]]u. Nanio je poraz sekti Haridžita, čiji su ga članovi 661. i ubili u atentatu u gradu Kufa dok je držao jutarnju molitvu u džamiji.

Također, odbio je odmah kazniti Osmanove ubojice, što je izazvalo podijeljenost [[ummet]]a na dvije grupe. Skupinu koja je smatrala da je potrebno odmah kazniti Osmanove ubice predvodio je [[Muavija I.|Muavija ibn Ebu-Sufjan]], koji je sas Osmanom imao rodbinsku vezu. Ova podijeljenost je rezultirala brojnim sukobima i bitkama, među kojima su Bitka kod Deve i Bitka na Sifinu. Bilo je to vrijeme prepuno smutnji, spletki i nereda.

Četrdesetih godina po Hidžri sastala su se tri čovjeka iz reda Haridžija i, smatrajući da su muslimani zalutali, te da se trebaju ubiti namjesnici: Ali, Muavija i Amr ibn el-'As.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.svetionikislama.org/tekstovi/10-alija-ibn-ebu-talib-ra--lav-islama.html |title=Arhivirana kopija |journal= |archive-url=https://web.archive.org/web/20160605084754/http://www.svetionikislama.org/tekstovi/10-alija-ibn-ebu-talib-ra--lav-islama.html |archive-date=5. lipnja 2016. |access-date=16. lipnja 2016. }}</ref> Dogovoreno je da se ubojstva izvrše 17. [[ramazan]]a.

Abdurrahman ibn Muldžem je sačekao Aliju ispred njegove kuće prije nego što je Alija krenuo klanjati sabah namaz u džamiji i udario ga sabljom po čelu. Kalif nije odmah podlegao ranama, nego je uspio poživjeti dovoljno dugo da naredi da se ne kažnjava nitko osim njegovog ubojice i to bez mučenja. Naredio je sljedbenicima da nipošto ne traže osvetu. Umro je neprestano ponavljajući [[šehadet]].

Alijini potomci sas Fatimom nazivaju se šarifi ili sajidi, što označava plemenito podrijetlo. Muhamedovi potomci su poštovani i od sunita i od šijita. Mnogi poznati muslimani tvrde da imaju podrijetlo od Muhameda: