Alojzije Stepinac: Razlika između inačica

Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8.5
(Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8.5)
Goldstein također navodi i Stepinčeve prosvjede protiv ustaških zločina i spašavanje mnogih Židova. Međutim piše, da je najveći propust Stepinca bila njegova javna podrška zločinačkoj NDH, od prvih do posljednjih dana - slavio je dan osnivanja NDH (tj., dolazak ustaša na vlast) i održavao ''Te Deume'' na te obljetnice (čak još i 10. travnja 1945. godine), u nizu prigoda fotografirao se s Pavelićem i drugim ustaškim dužnosnicima, dajući im stanoviti [[legitimitet]] da opstanu na vlasti pomoću koje su vršili zločine, što je prema ocjeni Ive Goldsteina nemoguće »kompenzirati« spašavanjem pojedinaca od istih tih zločinačkih vlasti koje je do kraja podržavao.{{sfn|Ivo Goldstein|2018|p=582-583}} Ustaše su Stepinčeve privatne kritike ignorirali, dok je njegove javne kritike čuo relativno mali broj ljudi, a bezbroj ih je vidjelo i čitalo o njegovoj podršci NDH. Također, ističe Goldstein, javne kritike nadbiskupa Stepinca protiv vlasti NDH izrečene su tek nakon sto su ustaše već izvršile najveći dio genocidnih zločina.{{sfn|Ivo Goldstein|2018|p=582-583}}
 
Stepinac je komunicirao sa sarajevskim nadbiskupom [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivanom Šarićem]], no ne zna se da bi čak ni privatno osudio podršku protužidovskim politikama koja je objavljivana u sarajevskom "Katoličkom Svijetu" pod Šarićevim nadzorom<ref>[https://vdocument.in/balkan-jews-and-their-neighborspdf.html BALKAN JEWS AND THEIR NEIGHBORS BEFORE, DURING AND SINCE THE HOLOCAUST: A Study in Ethno-Religious (and Ideological) Relations] George Vid Tomashevich, Humboldt Journal of Social Relations, Vol. 10, No. 1, Race & Ethnic Relations: Cross-Cultural Perspectives (FALL/WINTER 1982/83), 339-363, v. str. 353</ref>, povodom čega su Šarića HSS-ovci uz jugoslavensku izbjegličku (kraljevsku) vladu u Londonu bili žestoko osudili.{{sfn|Ivo Goldstein|2018}} Ivo Goldstein piše da je relativno više Židova spašeno kad su se visoki crkveni uglednici otvorenije, energično usprotivili progonu, kao u Francuskoj.{{sfn|Ivo Goldstein|2018}} Pravoslavni mitropolit Stefan u Sofiji spriječio je da ijedan Židov bude deportiran u nacističke logore iz Bugarske - koju Nijemci nisu tretirali kao okupiranu zemlju, nego kao sebi potčinjenog saveznika, te koja se poput Mađarske uspijevala oduprijeti njemačkim protužidovskom zahtjevima, da bi 1944. god. Bugarska prešla na stranu Saveznika, u vrijeme kada je Mađarska stavljena pod njemačku okupaciju i kada su u Mađarskoj uslijedili glavni protužidovski progoni - te se iskazao neumornom, javnom obranom židovskih života. Čak je i osobno legao na željezničku prugu i zaustavio vlak sa Židovima koje su pokušali otpremiti u Njemačku.<ref>{{Citiranje weba |date=2015-09-29 |title=Jutarnji list - MILJENKO JERGOVIĆ Vrijeme kad je jedino ispravno biti naivan |url=https://www.jutarnji.hr/naslovnica/miljenko-jergovic-vrijeme-kad-je-jedino-ispravno-biti-naivan-305743 |accessdate=2021-04-20 |work=www.jutarnji.hr |language=hr-hr}}</ref> U Francuskoj, koja je također imala [[Višijska Francuska|svoje kvislinške vlasti]], preživjele su tri četvrtine Židova,<ref>{{Citiranje weba |date=2018-12-01 |title=The Survival of the Jews in France, 1940-1944 |url=https://www.hurstpublishers.com/book/the-survival-of-the-jews-in-france/ |accessdate=2021-05-01 |work=Cogito |language=en-US |url-status=dead |archive-date=7. siječnja 2022. |archive-url=https://web.archive.org/web/20220107035442/https://www.hurstpublishers.com/book/the-survival-of-the-jews-in-france/ }}</ref> Francuski katolički biskupi su bili pružili potpunu podršku vladi u Vichyu i nisu se javno usporotivili donošenju francuskih rasnih zakona u listopadu 1940. godine; međutim je 6 (od oko stotinu) francuskih biskupa dalo 1942. godine pročitati u crkvama svoja protivljenja progonu Židova, a mnogi drugi su dali tajne upute da se pomaže Židovima da izbjegnu progone.<ref>[https://www.yadvashem.org/articles/academic/the-catholic-hierarchy-in-france-during-the-war-and-the-persecution-of-the-jews.html The Catholic Hierarchy in France during the War and the Persecution of the Jews], Renée Bédarida, u Carol Rittner, Stephen D. Smith and Irena Steinfeldt, "The Holocaust and the Christian World", Yad-Vashem 2000. pp. 83-86. Pristupljeno 5. siječnja 2022.</ref> U NDH, koju je Stepinac podržavao kao što su i francuski biskupi podržavali Vichyevsku Francusku, samo je dvadeset posto Židova uspjelo preživjeti, dok su ostali istrijebljeni, većina od njih u logorima NDH.<ref name=":1">{{Citiranje weba|title=The Holocaust in Croatia {{!}} www.yadvashem.org|url=http://the-holocaust-in-croatia.html/|accessdate=2021-04-20|work=the-holocaust-in-croatia.html|language=en|url-status=dead}}</ref>
 
S druge strane, za razliku od Katoličke crkve u Hrvatskoj koja je većinom podržavala vlasti NDH<ref name=":0">{{Citiranje knjige |url=https://kupdf.net/download/jozo-tomasevich-rat-i-revolucija-u-yu-1941-1945_5b0c4099e2b6f5973512f61e_pdf |title=Tomasevich, Rat i revolucija, str. 625-630 |publisher=Globus, Zagreb |language=en}}</ref>{{sfn| Tomasevich|p=537}}, bilo je diljem Europe vrlo drastičnih progona protiv same Katoličke crkve, te prosudba kako se postaviti u kontekstu nacističke kontrole nad Europom i progona koje su nacisti poduzimali i nije bila posve jednostavna. Primjerice se u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], nakon što su se tamošnji katolički biskupi u lipnju 1942. godine vrlo oštro usprotivili deportaciji nizozemskih Židova u koncentracijske logore, dogodilo da Nijemci posve dosljedno u logore odvedu baš sve Židove obraćene na katoličanstvo - čak i svećenike i časne sestre - ali su od odvođenja u logore bili poštedjeli devet tisuća Židova koji su bili obraćenici na [[protestantizam]].<ref>{{Citiranje weba |author=Matthew E. Bunson |date=2008-01-11 |title=Catholic Martyrs of the Holocaust |url=https://www.catholic.com/magazine/print-edition/catholic-martyrs-of-the-holocaust |accessdate=2021-05-06 |publisher=Catholic Answers |language=engleski}}</ref> U [[Koncentracijski logor Dachau|koncentracijskom logoru Dachau]] je bilo još od 1940. godine mnogo katoličkih svećenika: od 2.760 pripadnika kršćanskog klera koji su se ondje našli, katoličkih svećenika je bilo čak 2.579 (u tome 1.780 svećenika iz [[Poljska|Poljske]] i 441 iz Njemačke). Mnogi od njih će ondje biti podvrgnuti medicinskim eksperimentima izlaganjem opasnim infekcijama, a njih ukupno 868 će ondje izgubiti život.<ref>{{Citiranje weba |author=John Wear |date=2019-02-12 |title=The Clergy In Dachau: An Insight Into How The Allies Manufactured A Death Camp |url=http://www.renegadetribune.com/the-clergy-in-dachau-an-insight-into-how-the-allies-manufactured-a-death-camp/ |accessdate=2021-05-06 |publisher=The Renegade Tribune |language=engleski}}</ref>
 
==== Kritike Stepinčevih javnih istupa ====
Neki prema Stepincu kritični autori ističu da je on doduše napisao da je Jasenovac "sramotna ljaga i zločin", ali tek nakon likvidacije katoličkih svećenika u veljači 1943. godine, unatoč tome što je znao što se u Jasenovcu događa mnogo ranije. Već krajem 1941., jedan zagrebački Židov koji je uspio pobjeći iz Jasenovca, obavijestio ga je o zvjerstvima u logoru.{{sfn|Ivo Goldstein|2018|p=568}} Stepinac je također znao od svećenika u gradu Jasenovcu da su se tamo "odigravaju strašne stvari." Župnik [[Juraj Paršić]] izvijestio je Stepinca o tom što je osobno čuo od stražara u logoru, za koje je napisao da su svi okrvavili ruke, te je sam procijenio 30.000 do 40.000 žrtvi logora.<ref>{{Citiranje weba|title='Revizionisti pokušavaju Hrvate napraviti kolektivno odgovornim za zločine u Jasenovcu, a to je civilizacijska sramota'|url=https://www.tportal.hr/kultura/clanak/ivo-Ivo Goldstein-revizionisti-pokusavaju-hrvate-napraviti-kolektivno-odgovornim-za-zlocine-u-jasenovcu-a-to-je-civilizacijska-strahota-i-sramota-foto-20181111|accessdate=2021-04-21|work=tportal.hr|url-status=dead}}</ref> Stepinac se sastao i s [[Ante Ciliga|Antom Ciligom]] po njegovom oslobođenju iz Jasenovca, u proljeće 1943. Ciliga je kasnije pisao da je Jasenovac bio "veliki stroj za ubijanje" čija je svrha, baš kao i u Auschwitzu, bila "istrebljenje".<ref>{{Citiranje knjige|last=Ciliga|first=Ante|url=https://books.google.com/books?id=pgiAMwEACAAJ&newbks=0&hl=en|title=Jasenovac--ljudi pred licem smrti: uspomene iz logora|publisher=Naklada PavičIić|year=2011|isbn=978-953-6308-90-3|pages=32, 36, 75|language=en}}</ref> Ciliga je Stepincu "iskazao čuđenje što Katolička crkva nije ništa poduzela za zatočenike u Jasenovcu, dok je židovska bogoštovna općina to činila uz najveće rizike. Nadbiskup Stepinac mi je na to odgovorio da su on i drugi katolički dostojanstvenici intervenirali za oslobođenje mnogih ljudi ne-katolika kao i katolika. Obećao mi je da će i nadalje poduzimati sve što bude mogao da se pruži pomoć onima koji još sjede u logoru. Tako je doista i činio. No, pomoć koliko sam mogao čuti nije bila ni izdaleka tolika da bi se mogla sravniti s onim što je činila židovska općina"<ref>{{Citiranje knjige|last=Ciliga|first=Ante|url=https://books.google.com/books?id=pgiAMwEACAAJ&newbks=0&hl=en|title=Jasenovac--ljudi pred licem smrti: uspomene iz logora|publisher=Naklada PavičIić|year=2011|isbn=978-953-6308-90-3|pages=127, 145-146.|language=en}}</ref>
 
Usprkos tome, osim tog jednog privatnog prosvjednog pisma nakon ubojstva katoličkih svećenika, Stepinac nikada nije javno progovorio o Jasenovcu. Stepinac također nikada nije objavio nijedno pastirsko pismo u kojem se osuđuju ustaše i njihovi zločini, prigovaraju mu kritičari, za razliku od dva pastirska pisma u kojima je oštro osudio komuniste - prvo u ožujku 1945., čak i prije njihova dolaska na vlast, a drugo, u rujnu 1945.{{sfn|Ivo Goldstein|2018|p=582}} Oba pisma pročitana su javno u svim crkvama diljem Hrvatske, a kasnije i u Jugoslaviji. Čak je javno prijetio komunistima ekskomunikacijom zbog nacionalizacije crkvene imovine,<ref name=":6">{{Citiranje časopisa|author=Stella Alexander|date=1978-01-01|title=Archbishop Stepinac reconsidered|url=https://doi.org/10.1080/09637497808430862|journal=Religion in Communist Lands|volume=6|issue=2|pages=76–88|id=10.1080/09637497808430862|accessdate=2021-04-17}}</ref> što nikada nije prijetio ustašama zbog njihovih genocida, unatoč tome sto bi na Pavelića i ostale ustaše koje su se javno predstavljale kao veliki katolici, zasigurno prijetnje ekskomunikacijom daleko više djelovale, no na bezbožne komuniste.{{sfn|Ivo Goldstein|2018|p=568}}
Stepinac je 10. travnja 1945. slavio svoj posljednji [[Te Deum]] za NDH, koji je još uvijek imao rasne zakone, i upravo je tada likvidirao zadnjih 3.500 zatvorenika, uključujući 700-800 Židova, u koncentracijskom logoru Jasenovac.{{sfn|Goldstein|2018|p=605-621}}
 
Vidjevši da se bliži kraj njegovoj vladavini, s [[partizani]]ma na pragu [[Zagreb]]a, Pavelić se obratio Stepincu kao dostojanstveniku Katoličke Crkve s iznimnim autoritetom i zamolio ga da vodi privremenu vladu. Stepinac je takav prijedlog odbio. Piše: »''Pavelić mi nudi, da preuzmem vlast. Ni čuti o tome. To je Vaša stvar, kome ćete predati vlast, rekao sam mu. U politiku se ne miješam, nego ostajem tu, pa što bilo, da bilo.«''<ref>{{Citiranje časopisa |last1=Perić |first1=Ratko |title=Stepinčevi interventi kod Pavelića |url=https://hrcak.srce.hr/search/?show=results&stype=1&c%5B0%5D=article_search&t%5B0%5D=stepin%C4%8Devi+interventi |journal=Hercegovina : Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe, No. 3, 2017. |accessdate=2019-02-15 |archive-date=13. ožujka 2021. |archive-url=https://web.archive.org/web/20210313224037/https://hrcak.srce.hr/search/?show=results&stype=1&c%5B0%5D=article_search&t%5B0%5D=stepin%C4%8Devi+interventi |url-status=dead }}</ref> Zadnjih dana rata Stepinac je primio i sakrio u nadbiskupskim dvorima arhivu ustaškog Ministarstva vanjskih poslova, koja se kasnije pokazala da sadrži zlato ukradeno od zatočenika NDH koncentracijskih logora {{sfn|Alexander|1978|p=80}}
 
U Zagreb su partizanske postrojbe ušle [[8. svibnja]] [[1945.]] Stepinac je tražio od [[komunizam|komunističkih]] vlasti prekid progona i ubilačke osvete nad ideološkim protivnicima [[Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu|koji je tih dana bijesnio u Zagrebu]]. Nekoliko dana nakon toga sam Stepinac je uhićen i protiv njega se vodila istraga. [[Josip Broz Tito]] u Zagrebu se [[2. lipnja]] [[1945.]] sastao s predstavnicima Crkve. Dan kasnije Stepinac je pušten. Nakon toga odnosi Crkve i [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]] nekoliko mjeseci bili naizgled korektni.
83.727

uređivanja