Vladimir Žirinovski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dodane poveznice |
WP:OP - bez poveznica na susjedne wikipedije |
||
Redak 8:
U kući, prema vlastitim riječima, nije imao ni svoj kutić, čak ni krevet. Spavao je prvo na sanduku, a zatim na kauču na kojem su svi sjedili. Do 1941. godine nije bilo tako. Naime, navedeni stan je dobio prvi muž njegove majke - [[pukovnik]] [[Crvena armija|Crvene armije]]. On, žena i petero djece imali su taj stan. Sedmero u trosobnom stanu. No kada je počeo rat počeli su useljavati više obitelji u jedan stan. Prvo su im uzeli jednu, a ubrzo i drugu sobu. Pred kraj rata Aleksandra Pavlovna je ostala u jednoj sobi. Prvi muž Aleksandre Pavlovne umro je 1944. godine od [[tuberkuloza|tuberkuloze]]. Godine [[1945.]] ona se se udala za Volfa Andrejeviča Žirinovskog, a 1946. i njega je izgubila. Kako je njegova majka tada još bila mlada (38 godina) trebao joj je muškarac. Stoga je dovela 1950. u kuću 23-godišnjeg studenta. Za njega Žirinovski tvrdi kako je bio glup momak te da kada je njegova majka trebala birati između njih dvojice, uvijek je birala njega jer je bio njezin priležnik. Nikad nisu zakonski ovjerili svoj zajednički život. Vladimirov očuh živio je s njima 12 godina. U tih 12 godina obitelj Žirinovski doživjela je puno neugodnih trenutaka jer je očuh često dolazio pijan kući.
Nakon osnove škole Žirinovski je završio Srednju tehničku školu za zvanje autobravara druge kategorije. O tome, a i nešto više, kasnije će reći: Završio sam školu bez trojki, uglavnom s četvorkama, iako je bilo i nekoliko petica, a dobio sam i svjedodžbu kvalificiranog autobravara druge kategorije. Oprostio sam se s djevojkom, premda sam se već ohladio. Zvala se Svjeta. Oboje smo bili 18-godišnjaci. Mladi Žirinovski tada je bio prilično neodlučan u izboru škole u kojoj bi nastavio svoje obrazovanje: Moja prva želja je bila da postanem časnik. Moja dva brata bila su u Armiji pa je i to utjecalo na moj izbor. Zatim me zainteresiralo [[pravo]] i maštao sam da postanem istražni sudac. Treća moja želja bila je postati [[diplomat]]. Nisam postao časnik, jer su mi na vojnom odsjeku rekli da ne postoji takva vojna škola kakvu sam ja želio pohađati. Na kraju je diplomirao orijentalistiku (uža specijalnost [[turski jezik]] i civilizacija) te pravo na Moskovskom sveučilištu. Ali je uz to učio [[francuski]] i [[njemački]] te poboljšavao [[engleski]]. Nakon završenog fakulteta kupio si je automobil - Zaporošca. Došlo je i vrijeme za odsluženje [[
Godine 1990. osnovao je
O svom djetinstvu, školvanju, razmišljanima i seksualnom životu progovorio je u već spomenutoj knjizi Posljednji skok na jug ([[Mladost]], Zagreb 1994.) iznoseći na svjetlo dana neke prilično nesvakidašnje detalje. Neizravno je govorio o svojim kompleskima: Nisam postigao nekakve rezultate ni u sportu, iako sam se bavio [[Samba (ples)|sambom]], biciklizmom, nogometom, mačevanjem, streljaštvom. Htio sam svirati glasovir, ali glasovira nije bilo u kući. Bio sam član puhačkog orkestra Doma pionira. Svirao sam potom i u gudačkom orkestru škole. Školskom gudačkom orkestru. Svirao sam stari narodni instrument - domru. Pokušavao sam naučiti svirati gitaru, čak sam kupio i knjigu, ali mi nije išlo. Uzgajao sam golubove, kuniće, kokoši. Imao sam čak i dvije koze. Sat-dva sam čak bio i pastir. To je bilo moje prvo zanimanje u životu. Nismo imali vikendicu ni rođake na selu, školske blagdane sam provodio skitajući se po susjedstvu. Jedna susjeda je imala kravu. Vidjela me kako besposličarim, pa me pozvala da joj čuvam kravu za pola litre mlijeka. Međutim majki je bilo neugodno da je njen sin pastir pa mi je zabranila da čuvam kravu. Rekao je i riječ-dvije o svojim dječačkim nestašlucima: Sjećam se kad su se otvorila prva samoposluživanja. Išli smo tamo krasti bombone. Ili pak o rijetko viđenim scenama iz vrtića: Otišao sam iz vrtića točno mjesec dana prije mog sedmog rođendana. U ožujku 1953. zamolili su mamu da me uzme iz vrtića, s obrazloženjem da sam neodgojen, da samo pravim probleme, da sam sklon nestašlucima, da ne slušam odgajatelje. Prozborio je i o braku svoje majke: Teško joj je bilo s prvim mužem za kojeg se udala kao 16-godišnja djevojčica. Da bi uopće mogla stupiti u brak, dopisali su joj dvije godine više. Nije se libio ni prozobiriti o svojim problemima u školovanju: U petom, šestom razredu zaostajao sam u algebri i aritmetici. Kasnije su mi teško išle te precizne znanosti, pogotovo geometrija i trigonometrija. Pojavile su se rupe u mojoj izborazbi. Nisam pamtio formule, bilo mi je teško rješavati zadatke, crtati geometrijske likove, rješavati trigonometrijske formule. Fizika i kemija mi također nisu išle od ruke. Te ljubavi prema pisanju: Ne sjećam se da sam u najranijem djetinstvu ikada slavio rođendan. Kada sam iamo već 12 godina, po prvi put sam dobio poklon - teta mi je dala 25 [[Rubalj|rubalja]]. I za to sam si kupio kemijsku olovku. I kada već spomenusmo ljubav recimo da Žirinovski voli mirne i tihe žene koje ne puše, ne piju i ne šminkaju se, a vezu i pletu. Osobito volim one koje uzdišu i plaču, pogotovo u vrijeme snošaja, a one koje viču "još, još", to ne volim, to više nije demokracija - objašnjava Žirinovski svoju političko-seksualnu filozofiju.
|