Razlika između inačica stranice »Alojzije Stepinac«

m
(Broj spašenih izvora: 2; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8.5)
Među Srbima koje su deportirali, ustaše su protjerali i 353 pravoslavnih svećenika, to jest polovicu pravoslavnih svećenika u NDH.{{sfn|Tomasevich|p=393, 395.}} Za razliku od zauzimanja za slovenske katoličke svećenike, Tomasevich navodi kako Stepinac nikada nije izustio nijednu riječ prosvjeda protiv masovnog ubijanja i protjerivanja pravoslavnih svećenika od strane vlasti NDH.<ref name=":02">{{Citiranje knjige |url=https://kupdf.net/download/jozo-tomasevich-rat-i-revolucija-u-yu-1941-1945_5b0c4099e2b6f5973512f61e_pdf |title=Tomasevich, Rat i revolucija, str. 625-630 |publisher=Globus, Zagreb |language=en}}</ref>{{sfn|Tomasevich|p=537}} U tom istom pismu Papi u kojemu izražava podršku dovođenju protjeranih slovenskih katolički svećenika uz istodobno protjerivanje srpskih pravoslavnih svećenika iz NDH, te hvali Pavelića Papi kao »istinskog katoličkog praktičnog vjernika«, Stepinac iznosi ocjenu kako će »[[šizma]]tici« (tj. srpski pravoslavci) u NDH biti »posve likvidirani«, ako Pavelić ostane na vlasti dvadeset godina.<ref name=":2" />
 
Brojni povjesničari navode da su ustaše pored sustavnih genocida nad Židovima i Romima, počinile i genocid nad Srbima.<ref>{{Citiranje časopisa |last=Levy |first=Michele Frucht |date=2009-11-01 |title=“The Last Bullet for the Last Serb”: The Ustaša Genocide against Serbs: 1941–1945 |url=https://doi.org/10.1080/00905990903239174 |journal=Nationalities Papers |volume=37 |issue=6 |pages=807–837 |doi=10.1080/00905990903239174 |issn=0090-5992}}</ref>{{sfn|Tomasevich|2002|p=381}}<ref>{{Citiranje knjige |last=Israeli |first=Raphael |url=https://books.google.com/books?id=uxwuDwAAQBAJ |title=The Death Camps of Croatia: Visions and Revisions, 1941-1945 |date=2017-07-12 |publisher=Routledge |isbn=978-1-351-48403-9 |pages=3. |language=en}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa |last=Yeomans |first=Rory |title=Cults of Death and Fantasies of Annihilation: The Croatian Ustasha Movement in Power, 1941–45 |url=https://www.academia.edu/8131714/Cults_of_Death_and_Fantasies_of_Annihilation_The_Croatian_Ustasha_Movement_in_Power_1941_45 |journal=Central Europe |volume=3 |issue=2 |pages=1 |issn=1479-0963}}</ref><ref>{{Citiranje knjige |last=Ramet |first=Sabrina P. |url=https://books.google.com/books?id=72DwDwAAQBAJ&newbks=0 |title=The Independent State of Croatia 1941-45 |date=2020-07-24 |publisher=Routledge |isbn=978-1-000-15499-3 |language=en}}</ref> Hrvatski povjesničar i emigrant [[Jere Jareb]] je napisao »politika uništenja Srba nije bila samo Pavelićeva politika, nego i Ustaškog pokreta«.<ref>{{Citiranje knjige |last=Jareb |first=Jere |url=http://www.safaric-safaric.si/knjige/1995_NDH_jareb_pola_stoljeca.pdf |title=Pola stoljeća hrvatske politike |publisher=Knjižnica hrvatske revije |year=1960 |location=Buenos Aires |pages=76}}</ref> Povjesničar [[Jozo Tomašević|Jozo Tomasevich]], navodi da su masovna ustaška ubojstva Srba počela već krajem travnja 1941. godine Samo u jasenovačkom logoru ustaše su istrijebile oko 50.000 Srba, večinom žene i djeca,<ref name=":102">{{Citiranje weba |title=JUSP Jasenovac - POIMENIČNI POPIS ŽRTAVA KL JASENOVAC 1941-1945. |url=http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284 |accessdate=2020-12-18 |work=www.jusp-jasenovac.hr}}</ref> dok je, prema ustaškim izvorima, 20.000 dodatnih Srba pobijeno u sustavu NDH koncentracijskih logora Gospić-Velebit-Pag.<ref name=":922">{{Citiranje knjige |author=Ivo Goldstein, Ivo |url=https://www.worldcat.org/oclc/924637455 |title=The Holocaust in Croatia |isbn=978-0-8229-4451-5 |edition=English-language edition |location=Pittsburgh, Pa. |pages=265}}</ref> Ustaški teror izazvao je otpor Srba koji su se pridružili partizanima ili četnicima.{{sfn|Tomasevich|2002|p=412}} Nakon izbijanja masovnih [[Ustanak u Hercegovini 1941.|ustanaka Srba u Hercegovini]] i u drugim dijelovima NDH u lipnju i srpnju 1941., njen vojni vrh je postao svjestan da ustaški teror zapravo potiče ustanke - u situaciji kada je NDH još uvijek raspolagala vrlo ograničenim vojnim efektivima - te je sam [[vojskovođa]] [[Slavko Kvaternik]] u rujnu 1941. godine naredio oštar obračun s tzv. [[Divlji ustaše|divljim ustašama]] navodeći da »to nisu ustaše, nego divljaci i pljačkaši«, koji zaslužuju da se - kao i [[Četnici u NDH|četnici]] - »stave pred prieki sud«.<ref>[http://hrcak.srce.hr/2827 "Položaj Srba u domobranstvu Nezavisne države Hrvatske, 1941. - 1945."], Nikica Barić, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.V No.9-10, prosinac 2002. Pristupljeno 15. lipnja 2021., str. 162-163</ref> U kolovozu 1941. godine Ante Pavelić poduzeo je korake radi ograničavanja utjecaja ustaških stranačkih vođa, čija je djelatnost prouzročila opasni nered u državi i naredio prekid djelovanja divljih ustaša. Prijeki sudovi su narednih mjeseci - prema izričitim i pisanim uputama samog Ante Pavelića - nerijetko na smrt osuđivali one ustaše koji su počinjali ubojstva i nasilje nad civilima.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=345951 "Banja Luka 1941.-1942./1943. godine: previranja unutar vlasti Nezavisne Države Hrvatske"], Nikica Barić, Pilar : časopis za društvene i humanističke studije, Vol. XIII No. 25-26 (1-2), 2018. Pristupljeno 25. lipnja 2021. </ref> Na području [[Velika župa Krbava-Psat|Velike župe Krbava-Psat]], koja je obuhvaćala područja Like i zapadne Bosne, u kojima je bilo osobito mnogo ustaškog terora, nakon smjene ustaških dužnosnika koji su poticali protusrpski teror, on je od rujna 1941. prestao.<ref>[https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=352621 "Ustroj civilnih i vojnih tijela vlasti NDH u Velikoj župi Krbava i Psat sa sjedištem u Bihaću 1941.-1942. godine"], Franjo Jurić, Zbornik Janković, Vol. IV No. 4, 2019., str. 379-382, 384-385</ref> Njemački povjesničar [[Alexander Korb]] 2010. godine je ustvrdio da je od kraja 1941. godine teror nad Srbima, »od kojih je u proljeće i ljeto 1941. god već bilo pobijeno njih oko 100.000«, bio uvelike smanjen, makar ga je i nadalje bilo.<ref>[https://www.academia.edu/3443114/Understanding_Usta%C5%A1a_violence_2010_ Alexander Korb (2010) "Understanding Ustaša violence"], Journal of Genocide Research, 12:1-2, 1-18, str. 2, 3, 4, 5, 12</ref>
 
Tomasevich, Ivo Goldstein i drugi pak pišu da su ustaše nastavile s masovnim ubijanjem Srba 1942. Samo u Jasenovcu 1942. su ubili 34.000 Srba, te 1942. – 1945. ukupno 43.000 Srba.<ref name=":10">{{Citiranje weba |title=JUSP Jasenovac - POIMENIČNI POPIS ŽRTAVA KL JASENOVAC 1941-1945. |url=http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284 |accessdate=2020-12-18 |work=www.jusp-jasenovac.hr}}</ref> Kad se to doda Korbovom broju od 100.000 žrtvi iz 1941., to je 143.000 samo srpskih civilnih žrtava, a nedostaju brojne dodatne srpske civilne žrtve izvan Jasenovca, tijekom 1942-1945 (pokolji Srba od strane Crne legije 1942. u istočnoj Bosni,{{sfn|Tomasevich|p=422}}, na terenu nakon bitke na Kozari, itd.), te desetine tisuća srpskih civila koji su pomrli od bolesti i gladi u zbjegovima od ustaškog terora. Sustavni NDH genocid nad Romima (25.000 žrtava)<ref>{{Citiranje weba |title=Axis Invasion of Yugoslavia |url=https://encyclopedia.ushmm.org/content/en/article/axis-invasion-of-yugoslavia |access-date=2021-06-27 |website=encyclopedia.ushmm.org |language=en}}</ref>) i veći dio NDH genocida nad Židovima (30.000 žrtava, od kojih je 6.200<ref>{{Citiranje knjige |last=Goldstein |first=Ivo |url=https://books.google.com/books?id=ehVSjgEACAAJ&newbks=0&hl=en |title=The Holocaust in Croatia |last2=Goldstein |first2=Slavko |year=2016 |publisher=University of Pittsburgh Press, published |p=223-235}}</ref> poslano u Njemačku, dok su ostale istrijebile ustaše u NDH), također je izvršen 1942. godine. Genocid nad Romima prestao je tek nakon što su ustaše istrijebile skoro sve Rome, a genocid nad Židovima tek nakon što su istrijebili 80% Židova NDH, dok su preostali pobjegli u partizane, u Italiju ili se sakrili. Tomasevich navodi da se ustaški teror nad Srbima umanjio, ali nije prestao, krajem 1942. godine, nakon što su Njemci prisili Pavelića da smjeni Didu Kvaternika s čela [[Ustaška nadzorna služba|Ustaške nadzorne službe]], jer su masovna ustaška ubojstava Srba poticala partizanski otpor.{{sfn|Tomasevich|p=4440}} Također zbog rasta partizanskog otpora, NDH vlasti su 1942. počele sklapati saveze s četnicima, koji su trajali sve do kraja rata.<ref>{{Citiranje knjige |last=Tomasevich |first=Jozo |url=https://books.google.com/books?id=8LAZtAEACAAJ&newbks=0&hl=en |title=The Chetniks |year=1975 |publisher=Stanford University Press |p=227}}</ref>