Razlika između inačica stranice »Žalost«

Dodan 1.881 bajt ,  prije 4 mjeseca
Dodala izvore(treba još)
(Dodala izvore)
(Dodala izvore(treba još))
== Što je žalost? ==
 
Žalost je prirodna reakcija na gubitak. To je emocionalna patnja, osjećaj kad je nešto ili netko koga pojedinac voli oduzeto.<ref [5]name=":0" /> Žalost je također reakcija na gubitak. Bol povezana sa smrću je poznata većini ljudi, ali pojedinačno žalovanje može biti povezano s različitim gubicima tijekom života. [6] Kod razumijevanja različitih vrsta gubitka možemo govoriti o dvije različite kategorije, fizičkom ili simboličkom gubitku.<ref [7]name=":4">{{Citiranje knjige|last=Rando|first=Therese A.|url=https://www.worldcat.org/oclc/23082005|title=How to go on living when someone you love dies|date=1991|isbn=0-553-35269-5|location=New York|oclc=23082005}}</ref> Tjelesni gubitak je lakše prepoznati, jer to znači da nešto opipljivo, što pojedinac može fizički dotaknuti, je izgubljeno, kao na primjer smrt supružnika. Ostali gubici su apstraktni i neopipljivi, oni su aspekti socijalnih interakcija pojedinca.<ref [8].name=":4" />
 
Drugi primjeri gubitaka:
== Proces tugovanja ==
Prvo treba napomenuti da je svaki korak procesa prirodan, osim kada se osoba zadrži na jednom koraku duže vremena. Tada tugovanje može biti nezdravo, destruktivno pa čak i opasno. Sam prolazak kroz proces tugovanja nije za svakoga jednak, ali svi imaju isti cilj tugovanja, a to je prihvaćanje gubitka i kretanje dalje. Ovaj proces je različit za svakoga, ali se može razmatrati kroz četiri koraka.
 
Kübler-Ross model, poznat kao pet faza tuge, teorija je koju je prvi put predstavila Elisabeth Kübler-Ross u svojoj knjizi iz 1969., O smrti i umiranju.<ref name=":5">{{Citiranje weba|date=2009-02-24|title=Milestones - TIME|url=https://web.archive.org/web/20090224074917/http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,689491,00.html|access-date=2022-01-12|website=web.archive.org}}</ref> Na temelju nepriznatog ranijeg rada Johna Bowlbyja i Colina Murray-Parkesa, Kübler-Ross je zapravo primijenila faze na osobe koje su umirale, a ne na osobe koje su tugovale. Njezina studija uključivala je rad s neizlječivo bolesnima. Popularni, ali empirijski nepodržani model opisuje u pet različitih faza kako se ljudi nose sa svojom nadolazećom smrću.
 
=== Šok i poricanje ===
===Bonnanove četiri putanje tugovanja===
Glavni članak: George Bonnano
George Bonnano, profesor Kliničke psihologije na Sveučilištu Kolumbija, dva je desetljeća vršio znanstvena istraživanja vezana za tugovanje i traume te ih objavio u nekoliko članaka u prestižnim časopisima na polju psihologije, kao što su Psychological Science te The Journal of Abnormal Psychology. Teme njegovih istraživanja broje se u tisućama te uključuju ljude koji su pretrpjeli gubitke u SAD i međukulturološke sudije u različitim zemljama svijeta, kao što su [[Izrael]], [[BIH]] i [[Kina]]. Njegovi ispitanici su pretrpjeli gubitke u ratu, terorizmu, [[smrt]]i djeteta, preuranjenu smrt bračnog druga, seksualno zlostavljanje, dijagnosticiran [[AIDS]] u djetinjstvu te ostale razarajuće gubitke i događaje koji uzrokuju traumu. U Bonnanovoj knjizi The Other Side of Sadness: What The New Science of Bereavement Tells Us About Life After a Loss (on sažima svoja istraživanja.<ref>{{ISBNCitiranje knjige|last=Bonanno|first=George A.|url=https://www.worldcat.org/oclc/316825674|title=The other side of sadness : what the new science of bereavement tells us about life after loss|date=2009|publisher=Basic Books|isbn=978-0-465-01360-9|location=New York|oclc=316825674}}) on sažima svoja istraživanja.</ref> Njegovi pronalasci uključuju i to da je prirodno odbijanje glavna komponenta tugovanja i reakcije na traumu. (1) Prvi istražitelj koji je upotrijebio podatke prije gubitka. On je naglasio četiri putanje tugovanja. Bonnanov rad je također pokazao da je odsutstvo tugovanja i simptoma traume zdrav ishod, a ne nešto čega se trebamo bojati, što je bila praksa do njegovog istraživanja. (3) Budući da reakcije na tugu mogu imati mnogo oblika, uključujući smijeh, slavlje i nepristojnost zajedno s tugom, (4) (13) Bonnano je stvorio frazu ''loše suočavanje'' da bi opisao ideju da se neki oblici suočavanja mogu činiti protuučinkoviti. (3) Bonnano je ustvrdio da je prilagođavanje prirodno ljudima, ocjenjujući da ono ne bi bilo uopće teško provedivo kroz specijalizirane programe, ali da nedostaju istraživanja s kojima će se oblikovati trening za prilagođavanje niti postoje istraživanja koja bi bila podržana tako velikim investicijama kao što su vojni programi prilagođavanja. (3)
 
''Četiri putanje su:''
 
==== ''Četiri putanje su:'' ====
'''Prilagođavanje'''
Sposobnost odraslih u inače normalnim okolnostima koji su izloženi izoliranom i potencijalno detruktivnim događajima kao što je smrt nekoga bliskog ili nasilna i životno prijeteća situacija, da bi zadržali relativno stabilan i zdrav nivo psihološkog i fizičkog funkcioniranja kao i kapacitet za generiranje iskustava kao pozitivnih osjećaja.
 
'''Oporavak'''
Kada se normalno funkcioniranje privremeno zamijeni s potisnutom psihopatologijom (npr. simptomi [[Klinička depresija|depresije]] i [[PTSP]]-a) obično u periodu od najmanje nekoliko mjeseci i zatim se postupno vraćaju na nivo prije događaja.
 
'''Konačna disfunkcija'''
 
'''Odgođeno tugovanje ili trauma'''
Kada se prilagodba čini normalna ali, zatim se rastresenost ili simptomi pojačavaju u kasnijim mjesecima. Istraživači nisu pronašli dokaz odgođene tuge, ali odgođena trauma se čini kao izolirani fenomen.
 
== Teorija pet stupnjeva ==
{{Glavni|Model "Kübler-Ross"}}
 
Model "Kübler-Ross", obično znan kao model tugovanja od pet stupnjeva je teorija prvi put upotrebljena odje straneupotrebila Elisabeth Kübler-Ross u njenojsvojoj knjizi 1969. godine, ''On Death and Dying.''.<ref (14)name=":5" /> Popularna ali ne u potpunosti testirana teorija opisuje u pet različitih stadija kako se ljudi nose s tugom i tragedijom. Takvi događaji mogu uključivati dijagnoze sa smrtonosnim bolestima i pretrpljene katastrofalne gubitke. Pet stupnjeva su: poricanje, ljutnja, tugovanje, depresija i prihvaćanje. Teorija uključuje da su stadiji dio okvira koji pomaže osobi da se nauči nositi sa svojim gubitkom. Obični ljudi i terapeuti smatraju te stadije alatom za pomaganje u prepoznavanju što osoba koja je pretrpjela gubitak osjeća. Teorija drži da stupnjevi nisu stanice na vremenskom putu tugovanja. Teorija također ističe da ne prođu svi kroz svaki stadij, kao ni u predviđenom redoslijedu. Uz teoriju pet stadija Kübler-Rossova ima i zaslugu osvještavanja potrebe boljeg odnosa prema ljudima koji su suočeni s fatalnim bolestima. Model stadija koji se pojavio 60-ih je baziran na promatranju ljudi koji umiru, a ne ljudi koji su doživjeli gubitak voljene osobe. Ovaj model nalazi empirijsku potporu u istraživanju Maciejewski at All. (16) Istraživanje Georga Bonnana međutim je priznato te nedvojbeno umanjuje ugled pet stupnjeva tugovanja jer velik broj njegovih kolega i njihovih istraživanja pokazuju da većina ljudi koja su pretrpjela gubitak ne tuguju već se prilagode. Logika je da ako nema ni tuge nema ni stupnjeva kroz koje se mora proći.
 
Pet stupnjeva su: poricanje, ljutnja, tugovanje, depresija i prihvaćanje. Teorija uključuje da su stadiji dio okvira koji pomaže osobi da se nauči nositi sa svojim gubitkom. Obični ljudi i terapeuti smatraju te stadije alatom za pomaganje u prepoznavanju što osoba koja je pretrpjela gubitak osjeća. Teorija drži da stupnjevi nisu stanice na vremenskom putu tugovanja. Teorija također ističe da ne prođu svi kroz svaki stadij, kao ni u predviđenom redoslijedu. Uz teoriju pet stadija Kübler-Rossova ima i zaslugu osvještavanja potrebe boljeg odnosa prema ljudima koji su suočeni s fatalnim bolestima. Model stadija koji se pojavio 60-ih je baziran na promatranju ljudi koji umiru, a ne ljudi koji su doživjeli gubitak voljene osobe. Ovaj model nalazi manju empirijsku potporu u istraživanju Maciejewski at All.<ref>{{Citiranje časopisa|last=Maciejewski|first=Paul K.|last2=Zhang|first2=Baohui|last3=Block|first3=Susan D.|last4=Prigerson|first4=Holly G.|date=2007-02-21|title=An Empirical Examination of the Stage Theory of Grief|url=http://jama.jamanetwork.com/article.aspx?doi=10.1001/jama.297.7.716|journal=JAMA|language=en|volume=297|issue=7|pages=716|doi=10.1001/jama.297.7.716|issn=0098-7484}}</ref> Istraživanje Georga Bonnana međutim je priznato te nedvojbeno umanjuje ugled pet stupnjeva tugovanja jer velik broj njegovih kolega i njihovih istraživanja pokazuju da većina ljudi koja su pretrpjela gubitak ne tuguju već se prilagode. Logika je da ako nema ni tuge nema ni stupnjeva kroz koje se mora proći.
Psihološki i neurološki proces:
 
=== Psihološki i neurološki proces: ===
Studije MRI snimki žena čija je tuga izvana smrću majke ili sestre su pokazale da je tuga proizvela lokalni upalni odgovor mjeren koncentracijom proupalnih citokina u slini. Ti odgovori su povezani s aktivacijom u prednjoj cingularnoj vijuzi i orbitofronalnom korteksu. Aktivacija je bila potaknuta i na riječima stimulirano žalovanje. To govori da tuga može izazvati stres i to da je to reakcija povezana s emocijonalnim procesima frontalnog režnja. (18) Aktivacija prednjeg cingularnog korteksa i nervusa vagusa je slična i u iskustvima "srcolomstva" uzrokovanog socijalnim odbijanjem ili žalovanjem. Među osobama koje su tugovale posljednja tri mjeseca od davanja izvještaja, oni koji su prijavili misli o preminulima pokazuju hiperaktivnost ventralne i rostralne amigdale i prednjeg angularnog korteksa na sjećanje na njihov gubitak. U slučaju amigdale to je povezano s intenzitetom tuge. U onih pojedinaca koji izbjegavaju takve misli postoji suprotan tip ponavljanja u kojima postoji povećana aktivnost dorzalne amigdale i dorzolateralnog prefrontalnog korteksa. Kod onih koji nisu bili dirnuti riječima koje su i trebale posijetiti na gubitak, studije MRI snimki su korištene kao zaključak da postoji velika povezanost između dorzolateralnog korteksa i amigdale, navodeći da jedna regulira aktivnost druge. U ljudi koji su pokazivali veći stupanj tuge postojala je veća povezanost između rostralnog prednjeg cingularnog korteksa i aktivnost amigdale navodeći manjak regulacije prvog na drugi. (19)
 
== Kulturološke razlike u tugovanju==
 
Svako društvo specificira načine, kao što su rituali, stilovi odijevanja kao i ostale navike i stilove za koje su ožalošćeni poticani. Analiza nezapadnih kultura ukazuje da su vjerovanja o daljnim vezama s preminulima različita. U Japanu je održavanje veze s pokojnima prihvaćeno i vrši se kroz religiozne rituale. U Hopi, Arizona preminule brzo zaboravljaju i život se nastavlja. Različite kulture tuguju na različite načine ali sve govore o utjecaju na zdravlje onoga koji tuguje. (41) Pristup američke obitelji tugovanju je oslikan u The Grief Committee, T. Glen Coughlina. Za kratka priča daje pregled kako se američka kultura nosi s teškoćama i pravilima tugovanja. (Priča se uči na predmetu Politika tugovanja: Menadžment tugovanja u međuljudskoj fikciji, Sveučilište Kolumbija) .
Glavni članak: Mourning
 
Svako društvo specificira načine, kao što su rituali, stilovi odijevanja kao i ostale navike i stilove za koje su ožalošćeni poticani. Analiza nezapadnih kultura ukazuje da su vjerovanja o daljnim vezama s preminulima različita. U Japanu je održavanje veze s pokojnima prihvaćeno i vrši se kroz religiozne rituale. U Hopi, Arizona preminule brzo zaboravljaju i život se nastavlja. Različite kulture tuguju na različite načine ali sve govore o utjecaju na zdravlje onoga koji tuguje. (41) Pristup američke obitelji tugovanju je oslikan u The Grief Committee, T. Glen Coughlina. Za kratka priča daje pregled kako se američka kultura nosi s teškoćama i pravilima tugovanja. (Priča se uči na predmetu Politika tugovanja: Menadžment tugovanja u međuljudskoj fikciji, Sveučilište Kolumbija) .
Različite kulture tuguju na različite načine, ali sve govore o utjecaju na zdravlje onoga koji tuguje.<ref>{{Citiranje knjige|last=Santrock|first=John W.|url=https://www.worldcat.org/oclc/968303340|title=A topical approach to life-span development|date=2018|isbn=978-1-259-70878-7|edition=9.|location=New York, NY|oclc=968303340}}</ref> Pristup američke obitelji tugovanju je oslikan u The Grief Committee, T. Glen Coughlina. Za kratka priča daje pregled kako se američka kultura nosi s teškoćama i pravilima tugovanja. (Priča se uči na predmetu Politika tugovanja: Menadžment tugovanja u međuljudskoj fikciji, Sveučilište Kolumbija) .
 
== Tugovanje kod životinja ==