Pohrana predmeta kulturne baštine: razlika između inačica

'''Pohrana predmeta kulturne baštine''' je obično u nadležnosti institucija ili [[Konzervator|pojedinaca posvećenih čuvanju kulturne baštine]]. Primjerena pohrana ovih predmeta pomaže u što dužem očuvanju istih. Stoga osoblje ovih institucija mora koristiti najbolje postupke i spoznaje kako bi što više produžilo opstojnost ovih predmeta.

[[Datoteka:Shelves of military equipment at the Treloar Technology Centre in September 2012.JPG|thumb|predmetiPredmeti pohranjeni na policama i podu, Australian War Memorial Treloar Technology Centre]]Prije svega kod planiranja ovih prostora treba voditi računa o dostupnim resursima, potrebama specifičnih zbirki, načina na koji će iste biti korištene, kao i uvažavanja potreba budućih akvizicija.<ref name="UNESCO">{{cite web |url=http://unesdoc.unesco.org/images/0004/000423/042316eo.pdf |title=Protection of the cultural heritage: Museum collection storage |last1=Johnson |first1=E.Verner |last2=Horgan |first2=Joanne C. |publisher=United Nations, Educational, Scientific, and Cultural Organizations |year=1979 |format=PDF |access-date=17. studenoga 2015.}}</ref> Dostupnost pohranjenih objekata kao i potreba za pristupom istima utjecat će na tip prostora. Ako je samo malen dio zbirke redovno izložen onda treba razmisliti i o posebnom lakše dostupnom prostoru za ove predmete. .<ref name="UNESCO" />

Sustav za kontrolu klime u prostoru za pohranu zbirki uključuje kontrolu [[Temperatura|temperature]], relativne [[Vlaga|vlage]], te sustave za uklanjanje štetnih tvari iz zraka ([[prašina]], kemikalije, mikro organizmi).<ref name="UNESCO" /> Osnovna ideja iza ovog je ostvarivanje što ujednačenijih uvjeta, kako bi se izbjeglo nepotrebna naprezanja i oštećenja čuvanog materijala.<ref name="MPH5">{{cite web |url=https://www.doi.gov/sites/doi.gov/files/migrated/museum/policy/upload/mphi-5.pdf |title=Museum Property Handbook Volume I: Preservation and Protection of Museum Property: Chapter 5: Agents of Deterioration |publisher=Department of the Interior |format=PDF |access-date=17. studenoga 2015.}}</ref>

U principu što niža temperatura u prostoru čuvaonice to su manje šanse za nastanak oštećenja na predmetima, primjerice kod previsoke temperature može doći do oštećenja predmeta izrađenih od voska ili sličnih materijala.<ref name="MPH5" /> Standardna vrijednost za prostor bila bi 21 stupanj Celzijusa°C.<ref name="Fisher">{{cite book |last=Fisher |first=Genevieve |editor1-last=Buck |editor1-first=Rebecca A. |editor2-last=Gilmore |editor2-first=Jean A. |title=MRM5: Museum Registration Methods 5th Ed. |publisher=The AAM Press |year=2010 |pages=287–292 |chapter=5G: Preventive Care |isbn=9781933253152}}</ref> Neke delikatnije materijale poput [[Krzno|krzna]], [[Papir|papira]] i [[Tekstil|tekstila]] bolje je čuvati na temperaturi od oko 5- 10 °C.<ref name="Fisher" />

Standardna bi vrijednost bila oko 50% +/-5%.<ref name="Fisher" /> Kao i kod temperature i ovdje nagle oscilacije mogu dovesti do oštećenja<ref name="Fisher" /> Posebno su na ove promjene osjetljivi higroskopni materijali poput [[Drvo (materijal)|drveta]], tekstila i kosti.<ref name="MPH5" /> Rast [[Plijesan|plijesni]] može se očekivati tek kod vrijednosti većih od 70%, u tom slučaju češća je i pojava štetnika poput [[Insekt|insekata ]].<ref name="MPH5" /> Kod vrijednosti manje od 35% dolazi do pojava poput povišene lomljivsti papira, ili adheziva, kao i pucanja i izobličenja kod drveta i slonovače.<ref name="MPH5" />

Oštećenja izazvana vidljivim i UV svijetlom kumulativna su i ireverzibilna, stoga je u čuvaonicama najbolje imati što manje izvora svijetla poput prozora, dok [[električna rasvjeta]] treba obavezno biti segmentirana.<ref name="NPS2012">{{cite book |title=Museum Handbook: Part I, Museums Collections |publisher=Department of the Interior, National Park Service |year=2012 |chapter=Chapter 7: Museum Collection Storage}}</ref> [[LED]] ili rasvjetna tijela s UV-filterom treba preferirati, pošto štede energiju i manje zagrijavaju prostor .<ref name="NPS2012" /><ref name="Swain">{{cite book |last=Swain |first=Lynn |editor1-last=Buck |editor1-first=Rebecca A. |editor2-last=Gilmore |editor2-first=Jean A. |title=MRM5: Museum Registration Methods 5th Ed. |publisher=The AAM Press |year=2010 |pages=293–299 |chapter=5H: Storage |isbn=9781933253152}}</ref>

Najbolje je da je ovaj namještaj tj. police, [[Ormar|ormari]] i klizni panoi budu od elektrostatski pomoću praha lakiranog metala, drvo treba izbjegavati.<ref name="NPS2012" />

Klizni regali obično se koriste za pohranu uokvirenih umjetničkih djela, gdje su djela obješena na žičanom stalak spojen na gusjenice suspendirane iz kanala na podu i stropu, što sprečava da se stalci ne ljuljaju. Ova vrsta sustava omogućuje velike varijacije, budući da se udaljenost između regala može prilagoditi tako da se prihvate veliki ili mali okviri, a mogu se organizirati radovi kako bi se iskoristilo najviše prostora, zadržavajući ih u uspravnom položaju kako ne bi došlo do oštećenja. Ove vrste sustava kliznih nosača mogu biti i zatvorena jedinica, gdje kraj svakog regala ima ploču s brtvom i zatvorenim zidovima na oba kraja, ili svaki pojedinačni stalak može biti samostalni prostor,. štoTo se obično koristi se za tekstil ili za vidljive sustave pohrane, gdje su predmeti zatvoreni u prozirni stalak. Mobilni regali mogu se koristiti i za vješanje tekstila, pri čemu se tekstil može prevući preko šipke ili biti potpomognut kukama pričvršćenim na okvire. Stalak se također može montirati na zidove skladišnih prostora, pri čemu se koristi obodni prostor skladišnog prostora, koji je najsigurniji za uokvirene predmete koji se ne bi trebali često pomicati, poput uokvirenih pastelnih crteža.

Otvoreni čelični regali su ekonomični i lako se prilagođavaju objektima različitih veličina. Dublje police često se koriste za veće predmete, dok se manji predmeti obično pohranjuju na užim policama kako bi se izbjegla prenatrpanost i potencijalna oštećenja prilikom preuzimanja predmeta s stražnje strane police. Police se mogu po visini stropa prilagoditi visini stropa, ali je sigurnije da predmeti i oni koji rade s njima drže police na lako dostupnom mjestu. Ako se koristikoriste otvoreni regali, predlaže se da se predmeti stave u kutije ili na drugi način pokriju radi zaštite predmeta od prašine i drugih čimbenika okoliša. Metalni regali skloni su vibracijama, tako da ako predmeti nisu zasebno smješteni u kutije ili su na drugi način stabilizirani, preporučuje se da police budu obložene zaštitnim podlogom. Također je potrebno ormare stabilizirati pričvršćivanjem za pod ili zidove, a police da imaju držače, kako bi se izbjeglo prevrtanje, posebno u područjima podložnim [[Potres|potresima]].

Ladice mogu biti otvorene ili zatvorene, a mogu se nalaziti unutar ormara ili stajati kao zasebna jedinica. Otvoreni sustavi ladica ostavljaju prostor između ladica i često su podesljivi za smještaj predmeta različitih visina postavljanjem ladica u željene držače ili potpuno neiskorištenim ladicama. Zatvoreni sustavi ladica nude veću zaštitu od prašine i svjetlosti od otvorenih sustava ladica, a ladice su obično kraće za smještaj malih predmeta, tekstila i dvodimenzionalnih predmeta. Razdjelnici se mogu ugraditi u plitke ladice kako bi se stvorili pojedinačni odjeljci za male predmete poput [[Novac|novčića]], ili se na isti način mogu koristiti mali pojedinačni okviri, što omogućava uklanjanje cijele kutije, te manje rukovanja s predmetom.

Sve stvari od papira s vremenom postaju sve kiselije, tako da čak i proizvodi od papira arhivske kvalitete moraju svakih nekoliko godina biti zamijenjeni.<ref name="Swain" /> Arhivski bezkiselinski papir možrmože biti puferiran ili nepuferiran. Nepuferirani se arhivski papir koristi za pohranu papira, tekstila i drugih objekata. Puferirani je arhivski papir alkalan jer je natopljen [[Kalcijev karbonat|kalcijevim karbonatom]], te se koristi za pohranu papirnatih predmeta.<ref name="Swain" /> Papir s puferom upija kiselinu koju pohranjeni papir izlučuje, trte sprečava zakiseljavanje na duži vremenski rok.<ref name="Swain" />

Najčešće plastika sadrži klorirane spojeve i plastifikatore koji mogu migrirati i naštetiti predmetima. [[Polietilen]] i [[poliester]] smatraju se arhivskom plastikom jer ne otpuštaju štetne kemikalije, ali mogu stvarati statički [[elektricitet]] u niskim razinama RH, pa ih treba izbjegavati oko lomljivih predmeta.

[[Tkanina|Tkanine]] se upotrebljavaju za omotavanje ili oblaganje predmeta, ili u obliku traka za pričvršćivanje omota ili naljepnica za predmete. Arhivske tkanine obično se peru prije upotrebe za uklanjanje kemikalija veličine i omekšavanje materijala, te se nikada ne boje.

* Caple, C. ''Preventive Conservation in Museums'', London 2012.