Bijeli Hrvati: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Čišćenje nakon IABota u KT:CS1 greške: suvišan parametar
Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj m.wiki
Redak 8:
 
Bijeli Hrvati ili ''Belohrvati'' su staroslavensko pleme o kojima vijesti donosi bizantski car i pisac [[Konstantin VII. Porfirogenet]] u svojem djelu ''[[O upravljanju carstvom]]'', a podudarna svjedočanstva sadržava i ruska izvorna građa. Kraj koji su nastavali nazivao se po njima [[Bijela Hrvatska]]. Ona se do polovice X. stoljeća opsegom i prostorom mijenjala s kretanjem Bijelih Hrvata od istoka, gdje su bili izloženi napadima [[Pečenezi|Pečenega]], prema zapadu, gdje su došli u susjedstvo s [[Franci]]ma. Od njih se odvojio dio [[Hrvati|Hrvata]] i – prema Porfirogenetu, za bizantskog cara [[Heraklije|Heraklija]] – naposljetku je nastanio dio nekadašnje [[Dalmacija (rimska provincija)|rimske provincije Dalmacije]] (današnja [[srednjovjekovna hrvatska država|Hrvatska južno od Save do mora]]). Oni koji su ostali u Bijeloj Hrvatskoj imali su svojega vladara, kojega izvor naziva arhontom. Od kraja VIII. i u IX. stoljeću priznavali su franačku vrhovnu vlast, a u polovici X. stoljeća bili su pod vlašću njemačkog kralja [[Oton I. Veliki|Otona I. Velikoga]]. Tada se spominju, uz [[Velikomoravska Kneževina|Moravljane]] i [[Česi|Čehe]], zajedno sa [[Srbi]]ma i Korutancima ([[karantanija|Karantanci]]), a kako još nisu bili primili [[kršćanstvo]], naziva ih se nekrštenima. Po [[Ugarska|dolasku Mađara]] u njihovo susjedstvo, prekinute su veze s onim suplemenicima koji su se odvojili. Hrvati, koje izvorna svjedočanstva X. stoljeća nazivaju Bijelim Hrvatima, našli su se u drugoj polovici X. stoljeća podijeljeni u sastavu češke, poljske i ruske države. S jačanjem središnje vlasti u njima, brzo su podlegli u procesu asimilacije s dominantnim plemenom. U području [[Krakov]]a spominju se još u drugoj polovici XI. stoljeća.<ref>[http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=7577 HE(LZMK): Bijeli Hrvati]</ref>
 
Sredinom 9. stoljeća Bavarski Geograf (
[[Latinski jezik |lat.]] Geographus Bavarus)spomenuo je [[Lužički srbi| Surbije]] koji su imali 50 rankite (Iuxta illos est regio, que vocatur Surbi, in qua regione plures sunt, que habent precioustes L). Alfred Veliki u svom Geografija Europe (888–893) oslanjajući se na Orozija , zabilježila je Servije; "Na sjeveroistoku od [[Moravci|Moravaca]] nalaze se [[Dalmenci|Dalamensee]]; istočno od Dalamensijanaca su Horithi (Hrvati), a sjeverno od Dalamenčana su [[Sjevernjaci|Servijci]]; zapadno su i [[Česi|Šlesci]]. Sjeverno od Horitija nalazi se [[Mazovjecko vojvodstvo| Mazovia]] , a sjeverno od Mazovije su [[Sarmati]] , sve do [[Ripejske planine| Riphejskih planina]]". Ovi navedeni Hrvati smatrju se Polabskim
[[Slaveni|Slavenima]]. Predpostavka je da su se u neko vrijeme odvojili od navedenih Bijelih Hrvata iako postoji mogućnost da su bili samostalni.
 
== Karta Velike, Crvene i Zakarpatske Hrvatske ==
Francuz Houze Antoine Philippe objavio je 1844. Povijesnu kartu: „La Russie, la Suede, la Norwege et le Danemarck a la fin du IXe. siecle. Dresses sous la direction de A. Houze» (Rusija, Švedska, Norveška i Danska krajem IX. st.) u: «Atlas historique et geographique de la Russie, la Suede, la Norwege et le Danemarck”. Carte II. (Paris, Chez P. Dumenil, editeur, Paris, 1844). Na karti su označene granice Velike Hrvatske (teritorij je obuhvaćao današnju južnu [[Poljska| Poljsku]], dio [[Slovačka| Slovačke]], [[Ukrajna|ukrajinski]] prostor do rijeke Zapadni Bug), Crvene Hrvatske (obuhvaćala današnji grad Peremišlj i
[[Galič (Ukrajina)|Galić]], na istoku graničila s [[Volinj|Volinjem]], južna granica rieka Prut) i Zakarpatske Hrvatske (prostor uz dunavsku niziju, južna granica do rijeke Dunav, sjeverna – [[Tatre]] i [[Karpati]]).
 
== Međunarodna poimanja ==