Alojzije Stepinac: razlika između inačica

Na suđenju je [[Jakov Blažević|državni tužitelj]] koristio i takve dokaze za koje su neki tvrdili da su krivotvoreni. Tako je, kao osobito inkriminirajući dokument, korišten tobožnji Stepinčev izvještaj [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] iz 1943. godine, u kojemu Stepinac sebe (navodno) naziva »glavnim biskupom jedine katoličke države na Balkanu i metropolitom Hrvatske i Slavonije«. Stepinac nije imao, niti je ikada koristio naslov metropolita Hrvatske i Slavonije, kao što nigdje nije sebe nikada nazivao niti »glavnim biskupom«, naslovom koji u katoličkoj hijerarhiji ne postoji. Nije naposljetku zabilježeno niti da bi Stepinac govorio da je Hrvatska na [[Balkanski poluotok|Balkanu]]. Pritom su taj dokument komunističke vlasti navodno pronašle u arhivi Ministarstva vanjskih poslova NDH, kojemu Stepinac uopće nije slao svoja izvješća Svetoj Stolici i gdje doista nije pronađeno niti jedno drugo Stepinčevo izvješće.<ref>{{Citiranje weba |url=https://kamenjar.com/kako-je-jakov-blazevic-ispitivao-stepinca-u-montiranom-procesu/ |title=Kako je Jakov Blažević ispitivao Stepinca u montiranom procesu |author=A. Majić |date=2019-01-05 |publisher=kamenjar.hr |accessdate=2020-08-11}}</ref> Krišto je 2020. objavio da je glavni autor tog izvještaja nedvojbeno hrvatski svećenik [[Krunoslav Draganović]], koji je 1943. poslan u Vatikan kao dio neslužbenog hrvatskog predstavništva (Vatikan nije službeno priznao NDH).<ref name=":4">{{Citiranje časopisa |author=Jure Krišto |title=Rješenje enigme navodnoga pisma nadbiskupa Stepinca papi od 18. svibnja 1943. godine |url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=345191 |date=2020-05-13 |journal=Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti |volume=75. |issue=1. |pages=25–37 |id=10.31337/oz.75.1.2 |language=hr |accessdate=2021-04-16}}</ref> Krišto piše da je Draganović prethodno razgovarao sa Stepincem te da su se autori pisma koristili Stepinčevim materijalima, razmišljanjima i političkim prosudbama. Krišto iznosi da nema dokaza da je Stepinac autor pisma, ali je vidljivo da je pismo napisano uglavnom Draganovićevim rukopisom, te da su u izradi pisma sudjelovali i drugi, uglavnom ljudi povezani s Ministarstvom vanjskih poslova NDH. Prijepis izvještaja pronađen u tom ministarstvu predočen je na suđenju Stepincu, uz tvrdnju da je Stepinac njegov autor.<ref name=":4" />

 

Dana [[19. listopada]] [[1946.]] Stepinac je prebačen u [[Lepoglava|lepoglavsku]] kaznionicu,<ref name="Batelja2010-436">Juraj Batelja, Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, 2010., str. 436</ref> nekadašnji [[pavlini|pavlinski]] [[samostan]], 1854. godine pretvoren u zatvor. Tu je proveo pet godina. Bio je smješten u posebnom krilu za naročite zatvorenike, koji su bili potpuno odijeljeni od ostalih. Susjedna ćelija pretvorena je u kapelicu, gdje je svaki dan služio misu. Takav tretman nisu imali drugi svećenici u jugoslavenskim zatvorima,<ref>{{Citiranje časopisa |last1=Čolak |first1=Beat |last2=Slavić |first2=Dean |title=Biblijski intertekst u Batinama do oltara don Ante Bakovića |url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=181856 |journal=Obnovljeni život : časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 69. No. 2., 2014. |accessdate=2019-02-11}}</ref> ali Stepinac je bio osoba čiji progon je privlačio međunarodnu pažnju.