Alojzije Stepinac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
→Montirani političko-sudski postupak i presuda: preslaganje suđenja |
||
Redak 187:
[[Datoteka:Alojzije Stepinac on trial.jpg|right|thumb|250px|Nadbiskup Stepinac tijekom montiranog sudskog postupka koji se odvijao u dvorani tadašnjeg [[Kineziološki fakultet u Zagrebu|Fiskulturnog učilišta]] u Kačićevoj ulici u Zagrebu.<br><big></big> '''Dokumenti vezani uz postupak:'''<br> <big></big> [https://web.archive.org/web/20210826163152/http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/hr/stepinac-nam-govori/poruke-i-okruznice/1941-1946/uhicenje-nadbiskupa-stepinca-18-rujna-1946/2475 '''''Izjava nadbiskupa Stepinca''''']<ref>stepinac.zg-nadbiskupija.hr, pristupljeno 25. kolovoza 2021. ([[Internet Archive|IA]])</ref><br>(tijekom istrage, 20. rujna 1946.)<br> [https://haw.nsk.hr/wayback/20201225033915/http://stepinac.zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/Glasnik%20bl%20A.%20Stepinca/1994-2000/1996-broj%204.pdf '''''Govor nadbiskupa Stepinca''''']<ref>Objavljeno u: ''Sluga božji Alojzije Stepinac'', glasnik postulature 3/1996. (str. 82-84) ([[HAW]])</ref><br> (na sudu, 3. listopada 1946.)<br> [http://www.pobijeni.info/userfiles/govor-stepinceva-branitelja-politea.pdf '''''Govor dr. Ive Politea''''']<ref>[[Juraj Batelja]]: Blaženi Alojzije Stepinac - svjedok Evanđelja ljubavi, svezak III (Dokumenti II : br. 400.-691. : (1944.-1998.)), str. 407-440 (www.pobijeni.info)</ref><br> (na sudu, 8. listopada 1946.)<br> [https://haw.nsk.hr/wayback/20201223214813/https://sudovi.hr/sites/default/files/dokumenti/2020-09/22.7.2016.%20STEPINAC.pdf '''''Poništenje presude''''']<ref>[[Županijski sud u Zagrebu]], sudovi.hr, 22. srpnja 2016., pristupljeno 23. prosinca 2020. ([[HAW]])</ref><br> (22. srpnja 2016.)]]Nekoliko mjeseci prije Stepinčeva uhićenja [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] upućeno je upozorenje o namjeravanom uhićenju, sa zahtjevom da ga se smijeni, jer ''»...Jugoslavija ne može tolerirati građane koji su služili interesima drugih...«''. Naime, pokazalo se da jugoslavenski katolički biskupi, na čelu s Alojzijem Stepincem čvrsto odbijaju nastojanja vlasti da jugoslavenske katolike odvoje od Rima. Stoga se htjelo ukloniti najistaknutijeg protivnika tog važnog plana [[KPJ|komunističkih vlasti]].<ref>{{Citiranje časopisa |last1=Akrap |first1=Gordan |title=Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i OZN-e, Udruga sv. Juraj, Glas Koncila – Laser plus, Zagreb, 2016., poglavlje »Nadbiskup Alojzije Viktor Stepinac i komunistička vlast u Jugoslaviji« |url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=271412 |journal=prezentacija Daniela Patafte: Croatica Christiana periodica, Vol. 41 No. 79, 2017. |accessdate=2019-02-11}}</ref> U ''Deklaraciji [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu'' od 14. veljače 1992. godine se cjelokupni progon Alojzija Stepinca pripisuje tome ''»što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku crkvu Hrvata od Rima i Vatikana«''.<ref>{{Citiranje weba |url=https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1992_02_9_140.html |title=Deklaracija o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu |author=Hrvatski sabor |date=1992-02-21 |publisher=Narodne Novine br. 9/1992 |accessdate=2019-02-11}}</ref>
Vatikan je o zahtjevu jugoslavenskih komunističkih vlasti za njegovo napuštanje Jugoslavije obavijestio Stepinca, rekavši mu neka sam odluči o tome što će učiniti, ali ga [[Vatikan]] neće prisiljavati da napusti državu. Nadbiskup Stepinac je ostao, a sudski proces je pokrenut
===== Uhićenje, optužnica i
Nekoliko dana prije podizanja optužnice, dana [[18. rujna]] [[1946.]] u pola šest ujutro, policija je ušla u zgradu nadbiskupije i privela nadbiskupa Stepinca.
Redak 196:
Među ostalim, bio je optužen da je pozdravio ustaške vođe dok se [[kraljevska jugoslavenska vojska]] još borila protiv njemačkih i talijanskih postrojbi, i da je pozvao svećenstvo da s njima surađuje. Optužba ga je teretila da je pretvorio tradicionalne crkvene svečanosti i [[Procesija|procesije]] u političke manifestacije za Pavelića i služio misu svakog [[10. travnja]], na godišnjicu osnivanja [[NDH]], te da je služio misu i prilikom otvaranja ustaškog [[Hrvatski državni sabor|Hrvatskog državnog sabora]], da je izabrao za svoje zamjenike Vučetića i Cecelju, poznate ustaške simpatizere, te da je prihvatio i sakrio arhiv ministarstva vanjskih poslova [[NDH]] i da je podržavao ustaški otpor nakon završetka rata.
Glavna rasprava je započela 30. rujna, a presuda je donesena već 11. listopada 1946. godine nakon samo devet dana suđenja te je svojim sadržajem samo potvrdila navode optužnice.<ref>{{Citiranje weba|title=Alojzije Stepinac osuđen zbog suradnje s ustaškim režimom 11.10.1946|url=http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/10/11/107/|access-date=2021-09-08|website=Antifašistički VJESNIK}}</ref>
===== Montirani političko-sudski postupak i presuda =====▼
Glavna rasprava je započela 30. rujna, a presuda je donesena već 11. listopada 1946. godine nakon samo devet dana suđenja te je svojim sadržajem samo potvrdila navode optužnice.<ref>{{Citiranje weba |title=Alojzije Stepinac osuđen zbog suradnje s ustaškim režimom 11.10.1946 |url=http://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/kalendar/10/11/107/ |access-date=2021-09-08 |website=Antifašistički VJESNIK}}</ref> Tijekom suđenja Ispitani su svi svjedoci optužbe, dok je većina svjedoka obrane odbijena, a ispitano ih je samo sedam. Braniteljima je tijekom cijelog postupka bilo dozvoljeno susresti se s branjenikom samo jedan sat. Presuda uopće ne sadrži obrazloženje kazne te na presudu, iako je izrečena višegodišnja kazna lišenja slobode, nije omogućeno pravo žalbe, a čime su višestruko narušena osnovna prava i načela pravne države. Isto tako iz presude je vidljivo da sud u formi priče prepričava tvrdnje tužitelja bez navođenja bilo kojeg konkretnog dokaza kojim bi potkrijepio svoje navode, dakle zapravo cijeli postupak je dirigiran po javnom tužitelju kao produženoj ruci komunističke partije.<ref name=":15">Presuda broj Kv-I-173/16 povodom revizije Borisa Stepinca. https://sudovi.hr/sites/default/files/dokumenti/2020-09/22.7.2016.%20STEPINAC.pdf</ref>▼
Nadbiskup Stepinac, najviši predstavnik Katoličke Crkve u Hrvatskoj osuđen je na 16 godina zatvora s prisilnim radom uz gubitak građanskih i političkih sloboda za dodatnih 5 godina te mu je oduzeta privatna imovina. Kad je presuda izrečena, u sportskoj dvorani u Zagrebu, koja je pretvorena u sudnicu, prema izvještavanju njemačke katoličke agencije KNA, uslijedio je pljesak.<ref>{{Citiranje weba|date=2021-10-11|title=Prije 75 godina: Presuda na suđenju kardinalu Stepincu - Vatican News|url=https://www.vaticannews.va/hr/crkva/news/2021-10/kardinal-stepinac-sudjenje-prije-75-godina-presuda.html|access-date=2022-01-20|website=www.vaticannews.va|language=hr}}</ref>
▲
Stepinca je na sudu branio [[Ivo Politeo]], najistaknutiji hrvatski odvjetnik toga doba, a u svoju obranu je govorio i sam Stepinac. Priznao je da je posjetio ustaške vođe Pavelića i Kvaternika čim su stigli, tvrdeći da se to može smatrati normalnim za poglavara Katoličke crkve.<ref name=":6" /> Stella Alexander smatra da je »oduševljeni ton njegove dobrodošlice ustaškim vlastima kod svećenstva nedvojbeno ostavio očekivanje da će ih prihvatiti i surađivati s njima«,<ref name=":6" /> dok drugi povjesničari navode da je Stepinac podržavao NDH vlasti do samog kraja.{{sfn|Tomasevich|p=558}}{{sfn|Ivo Goldstein|2018|p=582-583}} Alexander drži da je Politeo uspješnije opovrgnuo neke druge optužbe. Istaknuo je da je Stepinčeva kontrola nad cenzuriranim katoličkim tiskom u NDH uglavnom bila formalna, dok je tvrdio da, kad je proglašen vojnim vikarom, dvojica ustaških dužnosnika-svećenika su već bili imenovani za njegove zamjenike.<ref name=":6" /> Što se tiče ustaških arhiva u nadbiskupskim podrumima, Stepinac je tvrdio da ih je prihvatio ne provjeravajući što se u njima nalazi, dok za sastanak s bivšim šefom ustaške policije, [[Erih Lisak|Lisakom]] (kada se on vratio u Hrvatsku kako bi vodio ustaški otpor protiv novih vlasti), za taj sastanak Stepinac je krivio svog tajnika.<ref name=":6" /> Alexander smatra da se Stepinac pokazao najnesigurnijim pri pokušaju obrane od najozbiljnijih optužbi o ulozi Crkve u prisilnim vjerskim prijelazima srpskog pravoslavnog stanovništva na katoličanstvo.
| |||