Alojzije Stepinac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
preslaganje uvoda |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 29:
Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] sudjelovao je kao časnik [[Austro-Ugarska|austro-ugarske]] vojske u borbama na talijanskom bojištu gdje je bio ranjen i proveo u zarobljeništvu pet mjeseci. Nakon sklapanja mira, kao dragovoljac [[Dobrovoljački korpus Srba, Hrvata i Slovenaca|Dobrovoljačkog korpusa Srba, Hrvata i Slovenaca]] preko donedavnog područja [[Solunsko bojište|solunskog bojišta]] dolazi na područja budućeg [[Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Kući se vraća s činom potporučnika.
Nakon studija u [[Rim]]u, zaređen je za [[svećenik]]a [[1930.]] godine. Na njegov prijedlog osnovan je [[Hrvatski Caritas|Caritas Zagrebačke nadbiskupije]], kojem je bio na čelu. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom [[1934.]] godine, a iste godine zaređen je za [[biskup]]a. Zagrebački [[nadbiskup]] postaje [[1937.]] godine. Kao žarki i neumorni propovjednik [[Bog Otac|Božje]] riječi pohađao je svoju prostranu nadbiskupiju promičući [[Hrvatski katolički pokret|Katoličku akciju]], Caritas i [[pobožnost]] prema [[Djevica Marija|Djevici Mariji]]. Utemeljio je brojne nove župe i organizirao proslavu 1300. obljetnice pokrštenja [[Hrvati|hrvatskog naroda]].<ref>[[Bonaventura Duda|Duda, Bonaventura]]: S. Celina piše o o. Aleksi i kardinalu Stepincu, Informativni bilten Vicepostulature s. Božjeg Alekse Benigara, Zagreb 2008.</ref> [[Papa]] [[Pio XII.]] imenovao ga je [[kardinal]]om 1952. godine.
Kao jasno deklarirani antikomunist i istaknuti katolički prelat koji je podržao osnivanje [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], bio je promatran kao očiti protivnik [[KPJ|komunističkog režima]] u obnovljenoj [[SFRJ|Jugoslaviji pod komunističkom vlašću]]. Nakon što je odbio odvajanje Katoličke Crkve u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] od [[Vatikan]]a, od komunističkog režima [[11. listopada]] [[1946.]] godine osuđen je u [[Namješteni sudski postupak|krajnje neregularnom sudskom postupku]] na 16 godina [[zatvor]]a i prisilnog rada prema optužnici za suradnju s okupatorom, sudjelovanja u nasilnim „prekrštavanjima“ građana pravoslavne vjeroispovijesti, obnašanja dužnosti vojnoga vikara NDH, sudjelovanja u rušenju novouspostavljenoga poretka te odgovornosti za rad čitavoga katoličkoga klera u Hrvatskoj i Jugoslaviji za vrijeme rata.<ref> Andreić, Dominik, [https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=339372 OKOLNOSTI SUDENJA ZAGREBAČKOM NADBISKUPU ALOJZIJU STEPINCU, ANALIZA SUDSKOGA SPISA I PRAVNE ODRŽIVOSTI PRESUDE], [[Obnova (časopis)|''Časopis za kulturu, društvo i politiku Obnova'']] 12 (1): 91-112. </ref> Alojzije Stepinac je nakon presude 5 godina proveo u zatvoru u [[Lepoglava|Lepoglavi]], a od kraja [[1951.]] pa sve do svoje smrti godine nalazi se u kućnom pritvoru u Krašiću. Hrvatsko pravosuđe 2016. godine presudu u cijelosti poništava.
| |||