Alojzije Stepinac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Kritike Stepinčevog odnosa s ustašama: izvor je nepotpisani članak u Nacionalu. Potreban bolji izvor.
Redak 377:
 
=== Kritike Stepinčevog odnosa s ustašama ===
Slavko Kvaternik je nakon rata svjedočio da je u jesen 1941. godine u razgovoru s njim Stepinac jasno, mada "''veoma diplomatski, osudio Pavelića, ustaše i našu vladavinu. S riječima da će ovi progoni i zulumi, dovesti hrvatski narod u najveću nesreću i nevolju. Njemu da ne preostaje drugo, nego moliti i opet moliti Svevišnjega da nas rasvijetli i oprosti grijehe hrvatskom narodu, koji nije kriv.''" O manje "diplomatskom" Stepinčevom nastupu prema samom Anti Paveliću kojemu je Kvaternik nazočio u veljači 1942. godine, pred vratima Crkve sv. Marka na Gornjem Gradu, kada je Stepinac okružen svećenicima dočekao Pavelića i ustaške zastupnike koji su na Trgu sv. Marka bili okupljeni radi sjednice Sabora, izriče Kvaternik ovako: "''Tom prilikom je nadbiskup očitao Paveliću bukvicu. Koliko se sjećam, naglasio je nadbiskup, da svaka vlast od Boga dolazi, da je zlouporaba vlasti smrtni grijeh s katastrofalnim posljedicama. Uputio je na ljubav bližnjemu, da su svi ljudi pred Bogom jednaki, da je dobrota i pravednost temelj vlasti. Tako nekako slično. Pavelić je bio blijed kao krpa, usnice i čeljust su mu se tresli od uzbuđenja. Nakon dolaska u Banske dvore, Pavelić je od same srdžbe i ljutitosti iznemogao i nije ni rieč govorio, a ona (Mara Pavelić) je mene samo promatrala i mrko gledala.''" Nešto ranije u veljači 1942. godine je Alojzije Stepinac poslao Anti Paveliću pisani protest zbog toga što su policijska tijela NDH - na traženje Talijana - zabranile održavanje misa povodom blagdana sv. Tripuna i sv. Vlaha, koja je zabrana određena na traženje Talijana koji su smatrali da se tu evociraju hrvatske pretenzije na Dubrovnik i Kotor, koji su tada bili pripojeni Italiji: ”''A kao Hrvat i sin ovoga naroda moram reći: ta valjda ne misle naši susjedi Talijani da smo bešćutna srca i da ćemo im još zahvaljivati za to, što su nam odrezali dobar komad živoga mesa sa narodnog tijela (…) Ako to ima biti novi poredak, o kojem i oni toliko govore, onda ne znam u čemu se taj razlikuje od toliko omraženog Versaillesa, osim u promjeni gospodara. Mislim da su barem oni imali prilike čuti, što sudi o ovom poretku [[Pio XII.|Pijo XII.]] u svom Božićnom govoru''.” Stepinac je [[Ivan Meštrović|Ivanu Meštroviću]] koji se s njim došao oprostiti pred odlazak iz Hrvatske u lipnju 1942. god. rekao da je dobio mnogo prijetećih pisama od ustaša, koji su ga i pogodili u rame kamenom dok se vozio u kočiji; Stepinac se požalio da su ustaše uspjele angažirati osobu iz nadbiskupskog dvora da ga špijunira.<ref>[https://www.nacional.hr/povijesni-eksluziv-stepinac-je-pavelica-jednom-toliko-razjario-da-su-mu-se-usne-i-celjust-tresle-od-bijesa/ "POVIJESNI EKSLUZIV: ‘STEPINAC JE PAVELIĆA jednom toliko razjario da su mu se usne i čeljust tresle od bijesa’"], "Nacional", 15. lipnja 2016.</ref>{{Bolji izvor}}
 
Kako iznosi Tomasevich, "''nadbiskup Stepinac prilično je često protestirao direktno kod Pavelića, ali je rezultat tih protesta u većini slučajeva bio ravan nuli, jer se Pavelić prema nadbiskupu odnosio na ponižavajući način - nazivajući ga u njegovoj nazočnosti 'magarcem' - i nije obraćao mnogo pažnje na njegova pisma.''" Tomasevich navodi da je u svibnju 1943. godine Stepinac morao objašnjavati Vatikanu svoj odnos prema režimu NDH, te je u izvještaju upućenom državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Maglioneu objašnjavao kako je „''okrutnost na koju se žale Srbi, javila tijekom nacionalne revolucije, kada je vrijeme sa sobom donijelo neodgovorne pojedince koji su u ime Vlade počinili zločine ne mareći u stvari za autoritet Države ili čak često idući protiv uredbe Vlade. To se vidi iz činjenice da je mnogo tih neodgovornih osoba strijeljano naredbom Vlade''." U istom izvještaju Stepinac hvali razne korake ustaškog režima u prilog katoličkoj Crkvi:{{sfn|Tomasevich|2001|p.371}} bori se protiv pobačaja, za koji Stepinac tvrdi da ga uglavnom obavljaju židovski i srpski liječnici, te je zabranila pornografiju kojom su prema Stepincu, ”također u prvom redu upravljali Židovi i pravoslavci”; {{sfn|Goldstein|2018|p.352}} da je ukinula masoneriju i energično se borila protiv komunizma, da je izdala dekrete protiv psovki. Stepinac navodi da je ustaški režim osigurao kršćanski odgoj vojnika NDH; inzistirao na vjeronauku u školama; povećao financiranje katoličkih vjerskih ustanova, povećao plaće svećenstvu, podržao karitativno djelovanje Crkve, financijski podupro izgradnju novih i popravak postojećih crkava. Sve su to, smatra Stepinac, bili pokazatelji dobre volje ustaškog režima prema Katoličkoj crkvi, i povjesničar Tomasevich dodaje: “kao što je u nadbiskupovom izvješću jasno, Crkva je uzvratila istom mjerom” dobre volje ka ustaškom režimu.{{sfn|Tomasevich|2001|p.371}}