Eduard Galić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dorada
Redak 30:
 
== Životopis ==
Eduard Galić rodio se je u Trogiru[[Trogir]]u 1936. godine. U Splitu je pohađao srednu školu. Ondje[[Split]]u je maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Studirao je u Zagrebu na [[FFZG|Filozofskom fakultetu]] arheologiju i povijest. Taj je studij uvelike utjecao na njegov filmaški razvitak. Ondje na Filozofskom fakultetu poslijeBio je bioi asistent na katedri za srednjovjekovnu arheologiju profesoru [[Milan Prelog|Milanu Prelogu]]. Dok je studirao povijest i arheologiju, sve se više zanimao za redateljstvo. Već od 1963. godine aktivno je režirao.
 
Prvi su mu radovi bili [[dokumentarni film|dokumentarni filmovi]] o spomeničkoj baštini. Prva važnija televizijska ostvarenja bile su mu televizijske drame ''[[Propali dvori]]'' koja je snimljena po romanu [[Janko Leskovar|Janka Leskovara]], ''[[Pisac Bartelby]]'' po djelu [[Herman Melville|Hermana Melvillea]] i ''[[Sjenke]]'' po romanu [[Franjo Horvat Kiš|Franje Horvat Kiša]]. Poslije je režirao televizijske drame po djelima [[Vjenceslav Novak|Vjenceslava Novaka]], [[Krešo Novosel|Kreše Novosela]], [[Ivo Štivičić|Ive Štivičića]], [[Antun Šoljan|Antuna Šoljana]], [[Vjekoslav Majer|Vjekoslava Majera]], [[Ivo Kozarčanin|Ive Kozarčanina]]. Ondje su glumila najpoznatija hrvatska glumačka imena kao što su [[Fabijan Šovagović]], [[Špiro Guberina]], [[Ivo Serdar]], [[Božidar Boban]], [[Ivo Šubić]], [[Ljubica Jović]], [[Helena Buljan]], [[Nada Subotić]], a [[Rade Šerbedžija]] svoje je prvu ulogu ostavio u Galićevom djelu.
 
Neki njegovi dokumentarci su antologijski, poput ''Klesara''. 1967. je godine režirao svoj prvi igrani film. To je bio film [[Crne ptice]], u kojem su pored nekih veće prije nabrojanih imena, glumili i [[Iva Marjanović]], [[Relja Bašić]], [[Vanja Drach]], [[Antun Vrdoljak]] i ini.
 
1970. se dirnuo za ono doba osjetljivu temu: film o kanonizaciji blaženog [[Nikola Tavelić|Nikole Tavelića]], a iz tog doba datira prvo i jedino crkveno prikazanje koje je emitiranoprikazano na hrvatskoj televiziji u socijalizmu, dramatiziranu svetačku legendu Muka sv. Margarite. [[1970-ih|Sedsamdesetih]] režirao je velike televizijske serije, a po čemu ga se i pamti. Ss inozemnim je kućama snimio trije serije. To su biletri srbijanske serije ''Dimitrije Tucović'', ''Svetozar Marković'' i ''Izdanci iz opaljenog grma''. Potonja je njegov veliki uspjeh u inozemstvu: ta serija po pričama Veljka Petrovića, a po Galićevom scenariju, poslije je proglašena za najbolju seriju beogradskog studija svih vremena. U Hrvatskoj je snimio seriju ''Nikola Tesla''. 1970-ihRadi radii na glazbenim igrokazima. Tad je, surađivaosurađujući s [[Alfi Kabiljo|Alfijem Kabiljom]].
 
Druga polovica 1970-ihsedamdesetih donosi režiranje [[Miroslav Krleža|Krležinih djela]]. U suradnji s hrvatskim književnikom [[Ivan Kušan|Ivanom Kušanom]] trebali su realiziratisnimiti epohalno djelu, ''[[Banket u Blitvi (serija)|seriju]]'' po KrležinomKrležinu romanu ''[[Banket u Blitvi]]'', no iz nepoznatih je razloga taj već skoro gotovi projekt ondašnji direktorravnatelj televizije zaustavio je projekt koji poslije nikad nije nastavljen.
 
[[1980-ih|Osamdesetih]] režirao jerežira neke od epizoda tv serije ''[[Nepokoreni grad]]'', a među najpoznatijima je bila epizoda "Crna kožna torba", koja je pokazala svu brutalnost istražiteljstva ustaške tajne policije nad zagrebačkim komunističkim ilegalcima, reprezentativan primjer tzv. partizanskog horrora,<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/partizanska-horor-serija-jos-jedan-dokaz-da-je-televizija-zagreb-bila-hollywood-za-danasnji-hrt/2236157/ |title=Jutarnji list : Partizanska horor serija, još jedan dokaz da je Televizija Zagreb bila Hollywood za današnji HRT |author=Nenad Polimac |date=2010-03-20 |work=jutarnji.hr}}</ref>, zatim emisiju ''[[Hrvatski narodni preporod (emisija)|Hrvatski narodni preporod]]'', ''[[Putovanje u Vučjak]]''. Krležinim se djelima bavio i dalje, pa je o njemu snimio 2000. snimio i dokumentarac. Režira i djela [[Zvonimir Majdak|Zvonimira Majdaka]], [[Mate Matešić]]a, [[Borislav Vujčić|Borislava Vujčića]], [[Slobodan Novak|Slobodana Novaka]], [[Tomislav Kovačević|Tomislava Kovačevića]], [[Lada Kaštelan|Lade Kaštelan]], [[Miro Gavran|Mira Gavrana]], [[Irena Vrkljan|Irene Vrkljan]], [[Čedo Prica|Čede Price]], [[Ivan Aralica|Ivana Aralice]], [[Palma Katalinić|Palme Katalinić]], [[Dinko Šimunović|Dinka Šimunovića]]. Najviše je surađivao sa sljedećim glumcima: [[Ivo Serdar]], [[Fabijan Šovagović]], [[Rade Šerbedžija]], [[Mustafa Nadarević]], [[Matija Prskalo]], [[Miljenko Brlečić]], [[Mira Furlan]], [[Alma Prica]], [[Ivica Vidović]], [[Špiro Guberina]], [[Zvonimir Lepetić]], [[Edo Peročević]], [[Dragan Despot]], [[Joško Ševo]] i [[Božidar Alić]]. Radio je i sa srbijanskim glumcima, posebice Petrom Božovićem, Đorđem Jelisićem, Batom Stojkovićem i Ljubom Tadićem.
 
Za Domovinskog[[Domovinski rat|Domovinskoga je rata]] režirao emisije u svezi s ratom: ''Ratna poezija'', ''Preobraženja'', ''[[Vukovarska pasija i Križni put]]'' (o tri zadnja dana obrane Vukovara i kalvarije na [[Ovčara|Ovčari]]), ''Nazarećanin'' (kao hommage Vukovaru, u razorenom Vukovaru snimano o životu Isusa po tekstovima iz [[Biblija|Biblije]]). Vukovar mu je bio nadahnućem sve do 2008. godine, a onda je snimio veliki dokumentarni serijal ''[[Heroji Vukovara]]'', koji otkriva tko su ljudi koji su branili Vukovar.
1980-ih je režirao djela [[Zvonimir Majdak|Zvonimira Majdaka]], [[Mate Matešić]]a, [[Borislav Vujčić|Borislava Vujčića]], [[Slobodan Novak|Slobodana Novaka]], [[Tomislav Kovačević|Tomislava Kovačevića]], [[Lada Kaštelan|Lade Kaštelan]], [[Miro Gavran|Mira Gavrana]], [[Irena Vrkljan|Irene Vrkljan]], [[Čedo Prica|Čede Price]], [[Ivan Aralica|Ivana Aralice]], [[Palma Katalinić|Palme Katalinić]], [[Dinko Šimunović|Dinka Šimunovića]]. Omiljeni glumci s kojima je radio bili su: [[Ivo Serdar]], [[Fabijan Šovagović]], [[Rade Šerbedžija]], [[Mustafa Nadarević]], [[Matija Prskalo]], [[Miljenko Brlečić]], [[Mira Furlan]], [[Alma Prica]], [[Ivica Vidović]], [[Špiro Guberina]], [[Zvonimir Lepetić]], [[Edo Peročević]], [[Dragan Despot]], [[Joško Ševo]] i [[Božidar Alić]]. Radio je i sa srbijanskim glumcima, posebice Petrom Božovićem, Đorđem Jelisićem, Batom Stojkovićem i Ljubom Tadićem.
 
Napravio je televizijske portrete brojnih hrvatskih glazbenika, kao što su [[Dunja Vejzović]], [[Pavle Valter]], [[Maja Dešpalj]], [[Bruno Bjelinski]], [[Dragica Martinis]], [[Boris Martinović]], [[Sena Jurinac]], [[Tomislav Neralić]], [[Ivo Pogorelić]], [[Boris Papandopulo]], [[Anđelko Klobučar]], [[Mario Penzar]], [[Ljiljana Molnar-Talajić]], [[Marjan Jerbić]]. Surađivao je s [[Ana Marija Doricich|Anom-Marijom Doricich]], [[Igor Kuljerić|Igorom Kuljerićem]], [[Dimitrije Popović|Dimitrijem Popovićem]]. Napravio je televizijske portrete hrvatskih umjetnika kao što su [[Zlatko Kauzlarić Atač]], [[Ivan Lacković-Croata]], [[Zvonimir Lončarić]], [[Kažimir Hraste]], [[Vatroslav Kuljiš]], [[Munir Vejzović]], [[Ivo Šebalj]], [[Matko Trebotić]], [[Ivan Lovrenčić]], [[Zlatko Prica]], [[Anton Gliha]], [[Ljerka Njerš]], [[Petar Barišić]], [[Matko Mijić]] i drugiini.
Za Domovinskog je rata režirao emisije u svezi s ratom: ''Ratna poezija'', ''Preobraženja'', ''[[Vukovarska pasija i Križni put]]'' (o tri zadnja dana obrane Vukovara i kalvarije na [[Ovčara|Ovčari]]), ''Nazarećanin'' (kao hommage Vukovaru, u razorenom Vukovaru snimano o životu Isusa po tekstovima iz Biblije). Vukovar mu je bio nadahnućem sve do 2008. godine, a onda je snimio veliki dokumentarni serijal ''[[Heroji Vukovara]]'' koji otkriva tko su ljudi koji su branili Vukovar.
 
U svojoj 81. godini Edo Galić je nakon tri desetljeća stanke snimio svojje novi igrani film ''Za ona dobra stara vremena''.
Napravio je televizijske portrete brojnih hrvatskih glazbenika, kao što su [[Dunja Vejzović]], [[Pavle Valter]], [[Maja Dešpalj]], [[Bruno Bjelinski]], [[Dragica Martinis]], [[Boris Martinović]], [[Sena Jurinac]], [[Tomislav Neralić]], [[Ivo Pogorelić]], [[Boris Papandopulo]], [[Anđelko Klobučar]], [[Mario Penzar]], [[Ljiljana Molnar-Talajić]], [[Marjan Jerbić]]. Surađivao je s [[Ana Marija Doricich|Anom-Marijom Doricich]], [[Igor Kuljerić|Igorom Kuljerićem]], [[Dimitrije Popović|Dimitrijem Popovićem]]. Napravio je televizijske portrete hrvatskih umjetnika kao što su [[Zlatko Kauzlarić Atač]], [[Ivan Lacković-Croata]], [[Zvonimir Lončarić]], [[Kažimir Hraste]], [[Vatroslav Kuljiš]], [[Munir Vejzović]], [[Ivo Šebalj]], [[Matko Trebotić]], [[Ivan Lovrenčić]], [[Zlatko Prica]], [[Anton Gliha]], [[Ljerka Njerš]], [[Petar Barišić]], [[Matko Mijić]] i drugi.
 
U svojoj 81. godini Edo Galić je nakon tri desetljeća stanke snimio svoj novi igrani film ''Za ona dobra stara vremena''.
== Nagrade ==