Charles de Foucauld: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dopuna |
Radovi |
||
Redak 22:
Nakon svećeničkoga ređenja 1901. u Viviersu odlučuje otići u [[Béni Abbès]] i zasnovati [[kongregacija|kongregaciju]], no nitko mu se u tomu ne pridružuje. Živio je s [[Berberi]]ma, a potom i [[Tuarezi]]ma, učeći njihov [[Tamašek jezici|jezik]] i kulturu, sastavivši pod [[pseudonim]]om prvi tuareško-francuski [[rječnik]]. Njegova se djela smatraju temeljnima za proučavanje tuareške kulture. Ubijen je [[1. prosinca]] [[1916.]] Zahvaljujući uspjehu njegova životopisa francuskoga književnika Renéa Bazina ubrzo se nakon smrti proširilo njegovo štovanje te je 1927. pokrenut i [[beatifikacija|beatifikacijski postupak]], koji je zaključen proglašenjem blaženim 2005.
== Ocjene ==
{{Citat2|[[Katolička Crkva|Crkva u svijetu]] ne može rasti i dozrijevati ako nije svjesna kako su njezini skriveni korijeni u ozračju [[Nazaret]]a. Tražeći 'posljednje mjesto', Charles de Foucauld je pronašao Nazaret. Na hodočašću u [[Sveta Zemlja|Svetu Zemlju]] najviše ga je pogodilo to mjesto. Nazaret mu je potpuno osvojio srce. Želio je nasljedovati Isusa u njegovoj šutnji, njegovu siromaštvu i radu. Htio je doslovce ostvariti Isusove riječi: 'Kada budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto' (Lk 14, 10). Charles de Foucauld je hodajući tragovima 'otajstva Isusova života', našao radnika Isusa. Tako je ondje, u životu razmišljanja o Isusu, istodobno otvoren novi put za Crkvu. Postalo je to polazište ponovnoga otkrivanja siromašne Crkve. [[Novi zavjet]] ne započinje ni u [[Jeruzalemski hram|hramu]], ni na svetom brdu, nego u [[Marija (majka Isusova)|Djevičinoj]] kućici, u [[Sveti Josip|Radnikovu]] domu, u jednom zaboravljenom mjestu 'poganske [[Galileja|Galileje]]', od kojega nitko nije očekivao ništa dobra.|[[Benedikt XVI.]]}}
== Bilješke ==
| |||