Kasna antika: razlika između inačica

 

Tradicionalna povijest, koja tom događaju nije pridavala veliku pažnju, često ga je smatrala "krajem starog vijeka"; danas se odustalo od tog stajališta. Zbog više razloga se danas i [[6. stoljeće]] ubraja u stari vijek. Istočnorimski car [[Justinijan I. Veliki]] ([[527.]] – [[565.]]) pokušao je ponovo - u početku s dobrim rezultatima - obnoviti cijelo carstvo, što na kraju ipak nije uspjelo; pored ostalog, perzijski [[Sasanidi]] su vršili veliki pritisak na istočne granice. U Istočnom Rimskom Carstvu antička kultura i duhovni svijet živjeli su i dalje do u [[srednji vijek]], ali tu su značajni rez donijela [[arapska osvajanja]] i odvojila kasnoantičko [[Bizant|ranobizantsko carstvo]] od [[srednji vijek|srednjovjekovnog]] [[Bizant]]a. Ovisno o razmišljanju različitih povjesničara, kasna antika završava [[pad Rimskog Carstva|padom Rimskog Carstva]] [[476.]], [[529.]] godine, kad je Justinijan zatvorio posljednje nekršćanske škole, [[602.]] godine kad je bizantski car [[Foka, bizantski car|Foka]] nasilno došao na vlast ili [[641.]] godine nakon što je umro car [[Heraklije]] i [[arapsko osvajanje Egipta|Egipat za stalno pao]] u arapske ruke.<ref>[http://books.google.com/books?id=Z6-kHUyyUIsC&printsec=frontcover&dq=Byzantium&lr=&as_brr=3&hl=hr#v=onepage&q=&f=false] Cyril A. Mango: The Oxford history of Byzantium, Oxford University Press, 2002.</ref>

 

U razdoblju što je uslijedilo broj je stanovnika u zapadnoj Europi općenito opao, također i tehnološka znanja i [[životni standard]]. To je piscima iz [[renesansa|renesanse]] postalo [[arhetip]]om [[društveni kolaps|društvenog kolapsa]] i takvo se razmišljanje zadržalo sve do danas. Ishod ovog pada je bila malobrojnost povijesnih izvora posebice u Zapadnoj Europi pa je razdoblje između pada Zapadnog Rimskog Carstva i srednjeg vijeka postalo poznato kao [[mračni srednji vijek]]. Pojam se poslije odbacio u periodizacijama koje se napravilo poslije, pa se uveo pojam ''kasne antike''.