Jacques Lacan: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
More used, one reference definition. |
||
Redak 17:
==Biografija==
Diplomirao je medicinu, a specijalizirao neurologiju i psihijatriju.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35016 LZMK, Hrvatska enciklopedija, ''Lacan, Jacques''] (pristupljeno 15. prosinca 2017.)</ref> Prve tekstove objavljuje već kasnih 1920-ih, tijekom studija psihijatrije. Doktorira 1932. tezom o paranoidnoj psihozi u relacijama s ličnosti (''De la psychose paranoïaque dans ses rapports avec la personnalité''). Ključno za njegovo formiranje kao interdisciplinarnog mislioca je razdoblje 1930-ih. U to vrijeme puno piše i objavljuje, kreće se u krugu pariških [[Nadrealizam|nadrealista]] i [[Dadaizam|dadaista]], počinje učiti praktičnu psihoanalizu uz [[Rudolph Lowenstein|Rudolpha Lowensteina]] (kojega je licencirao Freud), pohađa seminare o [[Hegel]]ovoj [[Fenomenologija duha|Fenomenologiji duha]] i prvi put predstavlja teoriju stadija zrcala na međunarodnoj konferenciji društva psihoanalitičara (Marienbad, 1936). Raznoliki interesi iz područja psihoanalize, psihijatrije, filozofije, umjetnosti i književnosti odredili su kasniji Lacanov intelektualni put.<ref name="#1">[https://plato.stanford.edu/archives/win2016/entries/lacan/ Johnston, Adrian, ''Jacques Lacan'', The Stanford Encyclopedia of Philosophy, Winter 2016 Edition, Edward N. Zalta (ur.)] (pristupljeno 15. prosinca 2017.)</ref>
Iduće desetljeće je manje plodno - [[Drugi svjetski rat]] donosi prekid njegovog psihoanalitičkog rada, kao i rada s Lowensteinom koji 1939. odlazi u rat.<ref>[http://www.lacan.com/rolleyes.htm Lacan.com, ''Chronology''] (pristupljeno 15. prosinca 2017.)</ref> Tijekom rata boravi pet tjedana u Velikoj Britaniji, i upoznaje tamošnje prakse ratne psihijatrije, čije će karakteristike opisati 1947. u djelu “Britanska psihijatrija i rat". Do kraja 1940-ih će napisati još niz radova koji će kasnije ući i u njegovu kapitalnu zbirku predavanja i članaka [[Spisi (Lacan)|Spisi]] (Écrits, 1966).<ref
Od 1953. do 1980. u Parizu održava glasovite seminare koji su bitno utjecali na teoriju i kliničku praksu psihoanalize, i na čitav pariški kulturni krug. Seminari su kasnije izdavani kao knjige, uz bitan angažman i uredništvo njegovog učenika [[Jacques-Alain Miller|Jacquesa-Alaina Millera]]. Pedesetih godina dolazi do razilaženja u Pariškom društvu psihoanalitičara (La Société Psychoanalytique de Paris) te ga 1953. napušta grupa starijih članova, među njima i Lacan. Utemeljuju vlastito društvo “Société Française de Psychanalyse” (SFP). No, međunarodno udruženje psihoanalitičara (IPA) ne priznaje SFP, dobrim dijelom jer ne odobrava flekisbilno trajanje Lacanovih sesija s pacijentima. Lacan zbog toga napušta SFP i 1964. osniva vlastitu psihoanalitičku školu “École freudienne de Paris” (EFP) koja djeluje u Parizu sve do 1980. Škola zagovara povratak Freudu, i njegovo radikalno čitanje u kontekstu napretka znanosti.
| |||