Srbobran (novine): razlika između inačica

Srbi u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, kojih je početkom 20. stoljeća bilo nešto preko 25%, su više naseljavali sela, a manje gradove. Sami nisu imali dovoljno svijesti o potrebi obrazovanja (roditelji seljaci su više voljeli dijete zadržati na selu da im pomaže, nego da ide u školu), a i državna politika ih je zapostavljala, nerijetko im oduzimajući prava koja su do tada imali. Tako je [[Armin Pavić]], predstojnik odjela za bogoštovlje i nastavu izbacio iz srednjoškolskih svjedodžbi Daničićevo nazivanje jezika: ''srpski ili hrvatski jezik''. Od tada, [[1901.]], se pisalo samo hrvatski jezik.<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 38., Још један "успјех" Српског клуба |year=1901 |location=Загреб}}</ref> [[Tomislav Maretić]] je napisao ''Gramatiku hrvatskog ili srpskog jezika'' i podnio molbu da mu se gramatika primi kao knjiga za srednje škole. Odgovorio mu je predstojnik g. Pavić, da će mu se knjiga samo tako primiti za srednje škole, ako iz naslova izostavi ono ''ili srpskog'' jezika. Pošto je Maretić na to pristao, Srbobran ga je zbog toga osuđivao.<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 56., Коме боде очи српски језик? |year=1901 |location=Загреб}}</ref> Pojedini Srbi su stekli visoko obrazovanje i Srbobran je s ponosom pisao o takvim događajima. Tako je prva žena koja je doktorirala na [[Sveučilište u Zagrebu|Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I]] u [[Zagreb]]u, [[1907.]] godine., bila Srpkinja Milica pl. Bogdanović, kćerka [[Siniša Bogdanović|Siniše Bogdanovića]]. Tema doktorata je bila ''Car Julijan Apostata prema hrišćanstvu''.<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 127., Dr. phil. Милица пл. Богдановић |year=1907 |location=Загреб}}</ref> Ban [[Pavao Rauch]] u suradnji s [[frankovci]]ma je dosta uradio na oduzimanju Srbima dotadašnjih prava. Tako je frankovački list ''Hrvat'' iz [[Gospić]]a [[1909.]] godine javljao s velikim zadovoljstvom, da je u gospićku gimnaziju stigao dopis Rauchove vlade, prema kome se u gimnaziji ukida ćirilica, a natpis na zadaćama ima od tada glasiti ''hrvatske zadaće'', a ne kako se do tada pisalo ''hrvatske ili srpske zadaće''.<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 88., Прогон српских обиљежја |year=1909 |location=Загреб}}</ref> Iste, 1909. godine, postojala je i zagrebačka srpska osnovna škola<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 127., Загребачка српска основна школа |year=1909 |location=Загреб}}</ref> i vladika [[Mihailo Grujić]] je na skupštini gornjokarlovačkog vladičanstva govorio o naredbama vlade o uporabi ćirilice i o zabrani proslave [[Sveti Sava|Svetog Save]] u školama, dok o tome ne odluče općinska vijeća i to na potvrde kotarske vlasti. Vladika je zaključio: ''Obe ove naredbe vrijeđaju našu srpsku pravoslavnu crkvu, religiozno čuvstvo.''<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 145.-146., Епархијска скупштина горњокарловачка |year=1909 |location=Загреб}}</ref> Jednom od tajnih odredbi ukinute su ćirilicom pisane knjige u osnovnim školama, a Srbobran je za to doznao preko jedne narudžbe. Na tu narudžbu odgovorila je uprava kr. hrv. slav. zemaljske naklade školskih knjiga: ''Pučko-školske knjige Bukvar i Srpska računica za I godište stavljeni su izvan porabe zato ih nema u ovogodišnjem popisu i narudžbenici.'' Srbobran je to komentirao: ''Tom je odredbom počinjen ne samo novi atentat na srpski narod, nego se njome očito krši i gazi školski zakon...''<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 165., Ћирилске књиге избацују се из школа |year=1909 |location=Загреб}}</ref> Vlast je učenje ćirilice s prvog premjestila na treći razred, a u novim čitankama za treći razred svuda je izraz ''pravoslavni'' bio zamjenjenzamijenjen s ''grčko-istočni'', izbjegnuto je spominjanje srpskog imena, pa čak i osobnih imena u tekstovima, ako podsjećaju na srpsku tradiciju.<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 179., Нове читанке |year=1909 |location=Загреб}}</ref> Rauchova ''Ustavnost'' objavila je tekst o srpskim institucijama u Hrvatskoj sa zaključkom da sve spomenute institucije treba odstraniti,<ref>{{Cite book |title=Србобран, бр. 169., Раухов и Цуваје орган против српских светиња |year=1909 |location=Загреб}}</ref> iako je četvrtina stanovništva tada imala srpsku nacionalnu svijest.