Kozmološka konstanta: Razlika između inačica

m
→‎top: pravopis
m (RpA: WP:NI, WP:HRV)
m (→‎top: pravopis)
Einstein je napustio kozmološku konstantu i nazvao ju svojom "najvećom pogreškom". No, opažanja relacije između udaljenosti i crvenog pomaka objekata, načinjenih kasnih 90-tih godina, ukazala su na ubrzano širenje svemira, te se kozmološka konstanta još uvijek proučava. Opažanja se mogu dobro objasniti ako se pretpostavi vrlo mala pozitivna kozmološka konstanta u Einsteinovim jednadžbama. Moguća su i druga objašnjenja ubrzanog širenja svemira, kao kvintesencija, ali kozmološka konstanta je [[Occamova oštrica|najekonomičnije]] rješenje. Trenutni standardni model kozmologije, tzv. Lambda-[[Tamna tvar|CDM]] model, uključuje kozmološku konstantu, čija je mjerena vrijednost reda veličine 10<sup>-35</sup>s<sup>-2</sup>, ili 10<sup>-47</sup>GeV<sup>4</sup>, ili 10<sup>-29</sup>g/cm<sup>3</sup>, ili oko 10<sup>-123</sup> u [[Planckovim jedinicama]].
 
Veliki neriješeni problem fizike je da većina [[kvantna teorija polja|kvantnih teorija polja]] predviđa veliku vrijednost kozmološke konstante iz kvantnih [[fluktuacije vakuuma|fluktuacija vakuuma]]. Tu je vrijednost je potrebno gotovo, ali ne potpuno poništiti jednakim članom suprotnog predznaka. Neke supersimetrične teorije zahtjevajuzahtijevaju kozmološku konstantu koja je identično jednaka nuli, što dodatno otežava problem. Ovo je poznati "problem kozmološke konstante", najgori problem "finog podešavanja" u fizici: ne postoji prirodan izvod u [[teorija čestica|fizici elementarnih čestica]] za infinitezimalno malu vrijednost kozmološke konstante koja se opaža u kozmologiji. Neki fizičari, kao npr. Steven Weinberg, smatraju da je [[antropički princip]] najbolje objašnjenje za finu ravnotežu kvantnih fluktuacija vakuuma.
 
G. 't Hooft, L. Susskind i drugi su nedavno pokazali da pozitivna kozmološka konstanta ima iznenađujuće posljedice, kao što je konačna maksimalna [[entropija]] vidljivog svemira.
122.350

uređivanja