Francisco Pizarro: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 51:
S veljačom [[1533.]] godine, kad je Almagro stigao u Cajamarku s toliko očekivanim i nužnim pojačanjima, Atahualpa je već tri mjeseca proveo u zatočeništvu. Car Inka je ispunio svoj dio pogodbe. Prostorija je bila ispunjena zlatnim bogatstvom kojega je vrijednost procjenjena od 8 do 20 milijuna dolara. Sad je ostalo neriješeno mučno pitanje, što učiniti sa zatočenim kraljem? Čast je zahtijevala da Atahualpu puste čim ispuni svoj dio pogodbe. Pizarro je, međutim, bio svjestan moći toga čovjeka. Bude li oslobođen, ponosni će car biti kadar okupiti svoje carstvo oko sebe i zbrisati Španjolce.
Sve češće su se širile glasine da se vojska Inka okuplja na jugu u namjeri da napadne španjolski logor. Atahualpa je opovrgavao da se okuplja njegova vojska, ali su Španjolci bili sve nervozniji. Preklinjali su svog vođu da ubije cara i tako spriječi opasnost pobune. Hernardo de Soto i Pizarrov brat Hernardo, prosvjedovali su protiv tako nečasna rješenja.
Kako su mjeseci prolazili napetost se sve više osjećala. Španjolci, koji su sad posjedovali dosad neviđenu količinu blaga, bili su u neobičnom položaju, jer se nisu mogli okoristiti svojim izmjenjenimizmijenjenim okolnostima. Kako je bilo veoma malo [[Željezo|željeza]], konjske su potkove kovali od [[Srebro|srebra]] kojeg je bilo u izobilju. Dio oklopa ili pušaka u [[Zlato|zlatu]] vrijedili su cijelo bogatstvo. Časnici i vojnici su zahtijevali od Pizarra da smakne Atahualpu, jer su u tome vidjeli jedini način da se oslobode svih briga. Pizarro se najprije skanjivao i oklijevao, ili se takvim pravio. Konačno je pristao na sudski postupak.
Vladar Inka optužen je zbog ''izdaje'', jer je, tobože, pokušavao okupiti svoje snage s ciljem da svladaju Španjolce. Bez obzira koliko je to Atahualpa nijekao, optuživali su ga i za drugo, kao što je [[incest]], uzurpiranje prijestolja Inka, ili bilo što su se još su se Španjolci mogli dosjetiti. Sud se sastao 29. kolovoza [[1533.]] godine. Pizarro je oprezno poslao svog brata Hernarda i de Sota da ispitaju istinitost lažnih glasina o okupljanju vojske na stanovitoj udaljenosti od grada. Kad su se vratili u logor, nedjelo je već bilo počinjeno. Atahualpa je proglašen krivim i osuđen na smrtnu kaznu na lomači. Nešto prije smaknuća smrtna je kazna izmjenjenaizmijenjena, pa će umjesto na lomači, kao [[heretik]], umrijeti zadavljen. Sudsko umorstvo čovjeka koji je održao svoju riječ i koji ni na koji način nije pokazao da se Španjolcima kani osvetiti, bilo je potez barbarske i brutalne ekspeditivnosti, a ne pravde.
 
Pizarro je čvrsto odlučio da napadne na prijestolnicu. Otpor je bio beznačajan. Činilo se da su Inke sasvim demolizirani naglom promjenom događaja. Upravo godinu dana nakon ulaska u Cajamarku, 15. studenog 1533., Pizarro je ušao u Cusco na čelu vojske od 480 Španjolaca. Obuzdavanje i oskudica koje su vojnici trpjeli za vrijeme pješačenja, bili su prošlost čim su vojnici stigli u prijestolnicu. Iz divnog grada Cuscoa, starog više od tristo godina, odnijeli su sve što je imalo neku vrijednost. Hramove, palače i kuće sistematski su opljačkali. U nekim su zgradama Španjolci pronalazili srebrne podnice duge oko šest metara. Čak su i svete mumije prvotnih careva Inka opljačkali: s njih su skidali dragulje.